7. poglavlje
1 Sutradan Holofern propisa svim postrojbama i svem puku koji bijaše došao njemu pomoći krenuti prema Betuliji, zauzeti kosina planiskog područja i zaratiti protiv sinova Izraelovih.
2 U onaj dan svaki smioni čovjek pođe na marš. Vojska bijaše od 170.000 pješaka i od 12.00 konjanika, ne računajući zapovjednike i pješake koji se tu :nalaziše, jedno veoma brojno mnoštvo.
3 Oni se utaboriše i ravnici blizu Betulije, blizu izvora i raširiše se u dubinu počev od Dotaima sve do Belbaima i u dužinu od Betulije do Kajmona, koji je nasuprot Ezdralonu.
4 Sinovi Izraelovi, videći njihovo mnoštvo, biše veoma prestrašeni i govoriše jedni drugima: ”Sada će oni obrstiti površinu cijele zemlje. Ni visoke planine, ni ponor, ni brda neće podnijeti njihovu težinu.“
5 Nakon što je svatko od njih uzeo svoju bojnu opremu i zapalio vatre na svojim kulama, oni ostadoše na straži cijelu tu noć.
6 Drugog dana, Holofern, dade izvesti svu svoju konjicu protiv sinova Izraelovih koji bijahu u Betuliji.
7 On pregleda uspone koji su se dizali prema njihovom gradu i obiđe njihove vodene točke; on ih zauze, postavi tu straže od bojovnika, a on sam vrati se k svom narodu.
8 Svi poglavari sinova Ezavljevih i zapovjednici naroda Moabova i generali s obale priđoše mu za reći:
9 ”Nek' naš gospodar sasluša jednu riječ, da ne bude ni jedne žrve u tvojoj vojsci.
10 Jer taj narod sinova Izraelovih ne računa na svoja koplja, već na visine planina gdje stanuju; jer nije jednostavno pristupiti vrhovima njihovih planina.
11 Sada dakle, gospodaru, ne bori se protiv njih kako se čini u uobičajenom boju, i neće pasti ni jedan jedini čovjek iz tvog naroda.
12 Ostani u svom taboru čuvajući sve ljude svojevojske i nek' tvoje sluge nadziru vodene točke koje izviru iz podnožja planine.
13 Jer odatle crpe vodu stanovnici Betulije. Žeđ će ih uništiti i oni će predati grad.
14 Oni će se izjesti od gladi, oni, njihove žene i njihova djeca i, prije no što ih mač dosegne, oni će biti poraženi u mjestima svojeg boravka.
15 Ti ćeš im isplatiti užasnu plaću, jer su se pobunili i nisu miroljubivo došli k tebi u susret.“
16 Njihove riječi izgledaše dobre u očima Holofernovim i svih njegovih časnika i on zapovjedi da učine kako bijahu i rekli.
17 Tabor sinova Amonovih premjesti se i s njim 5.000 sinova Asurovih; oni se utaboriše u dolini i zauzeše vodne točke i izvore sinova Izraelovih.
18 Sinovi Ezavljevi i sinovi Amonovi uspeše se, utaboriše u planinskoj oblasti nasuprot Dotaimu i poslaše neke između sebe na jug u istok nasuprot Egrebelu, koji je uz Kus, na potoku Mokmuru. Ostatak asirijskih postrojbi utabori se u ravnici i prekri sve lice zemlje, njihovi šatori i njihova prtljaga. Oni logorovahu u jednom zbijenom rasporedu. Bijahu oni jedno veoma brojno mnoštvo.
19 Sinovi Izraelovi zapomagaše prema Gospodinu, svom Bogu, jer njihov duh bijaše obeshrabren jer ih svi njihovi neprijatelji bijahu opkolili i oni ne mogaše pobjeći usred njih.
20 Svi stanovnici Betulije iscrpiše sve svoje posude s vodom.
21 Žusterne se isprazniše i nije u njima više bilo dosta vode za piti no za samo jedan dan, jer se ograničilo piće.
22 Njihovi najmanji bijahu iznemogli, žene i mladići bijahu iscrpljeni od žeđi i padahu po gradskim trgovima i u prolazima vrata; oni ne imahu više nikakve okrjepe.
23 Sav narod, mladi ljudi, žene i djeca, sakupiše se kod Oziasa i zapovjednika grada; oni povikaše jednim snažnim glasom i rekoše pred starješinama:
24 ” Nek' Bog sudi između vas i nas. Jer u ove dane vi ste nam učinili krivo ne držeći riječi mira sa sinovima Asurovim.
25 I sada nema nikog za nama pomoći, a Bog nas je prodao u ruke njihove da budemo poraženi pred njima od žeđi i velike bijede.
26 Sada dakle pozovite ih i predajte cijeli grad pljački Holofernovog naroda i sve njegove vojske.
27 Jer bolje nam je postati njihovom žrtvom nego umirati od žeđi. Mi ćemo postati robovima, ali ćemo živjeti i nećemo gledati umirati naše najmanje, ni naše žene ni našu djecu ispuštati dušu.
28 Mi vas zaklinjemo u ime neba i zemlje, kao i našeg Boga, Gospodina naših otaca, koji nam se sveti prema našim grješkama i prema grijesima naših otaca, da postupite danas prema ovim riječima.
29 Bi jedno veliko zapomaganje od svih uglas, usred sabora; oni zavapiše prema Gospodinu jednim snažnim glasom.
30 Ozias im reče: ” Odvažnost, braćo. Izdržimo još pet dana u tijeku kojih će Gospodin, Bog naš, okrenuti svoje milosrđe prema nama; jer on nas neće potpuno napustiti.
31 Ali ako ti dani prođu i spas nam ne dođe, ja ću učiniti kako vi kažete.“
32 On rasprši narod po stražarskim mjestima; oni odoše na bedeme i kule svojeg grada; a žene i djecu poslaše kućama svojim. U gradu se bijaše u jednoj velikoj potištenosti.
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.