8. poglavlje

1 Nije li Mudrostta koja zove? i pamet koja ti daje glaš 2 Na vrhu visova koji nadvisuju cestu, na raskrižju putova, ona se uspravlja; 3 pokraj vrata koja se otvaraju prema mjestu, ne prijelazima, on viče: 4 » To ste vi, dobri ljudi, koje ja pozivam, - moj glas se obraća vama, ljudi. 5 Zvekani, naučite mudrost, bezumnici, naučite zdrav razum. 6 Slušajte, ovo je glavno što ću vam ja reći: i riječ s mojih usana je pravica sama. 7 Da, moja usta propovijedaju istinu jer opakost je ogavna namojim usnama. 8 Sve riječi mojih usta pravedne su, u njima, ničeg izopačenog ni prepredenog. 9 Sve su jasne za onog tko zna razumjeti i proste za onog tko je otkrio saznanje. 10 Prihvatite moju poduku, a ne srebro, saznanje radije no probrano zlato.« 11 - Jer mudrost je bolja od koralja i ništa nije poželjnije. - 12 Ja, Mudrost, ja imam razboritost za boravište. Ja sam otkrila znanost prikladnosti. 13 - Bojati se GOSPODAto je mrzjeti zlo. - Oholost, osornost, put zla i izopačena usta, ja ih mrzim. 14 Ja čuvam savjet i uspjeh; moja pamet, moja snaga. 15 Po meni vladaju kraljevi a veliki utvrđuju pravedne naloge. 16 Po meni prinčevi upravljaju a velikaši su svi pravedni sudci. 17 Ja, ja volim one koji mene vole i one koji su u potrazi za mnom oni će me i pronaći. 18 Bogatstvo i slava su sa mnom, vjekovno imanje i napredak. 19 Bolji je moj plod od zlata, od najfinijeg zlata, i moj proizvog od probranog srebra. 20 Na putu pravednosti ja se krećem naprijed, na stazi pravice. 21 Obskrbljujući sredstvima one koji mene vole, ja punim njihove riznice. 22 GOSPOD me porodio prvinu svoje djelatnosti, predigru svojim drevnim djelima. 23 Ja bijah posvećenaoduvijek, od početaka, od prvog vremena zemlje. 24 Kad ponora još ne bijaše, ja bijah rođena, kad ne bijaše dubokih vodenih izvora. 25 Prije nego su iskrsle planine, prije brda, ja bijah rođena, 26 tada dok On još ne bijaše stvorio zemlju i svemire ni skup molekulasvijeta. 27 Kad On učvrsti nebesa, ja, ja bijah ondje, kad On uspe jedan krug nasuprot ponoru, 28 kad On zgusnu mase oblaka u visini i kad izvori iz ponora pokazaše svoju silovitost; 29 kad On izdade svoj nalog moru - a vode ne prestupiše to-, kad On postavi temelje zemlji. 30 Ja bih glavni graditeljs njegove strane, predmet njegovih svakodnevnih užitaka, igrajući u njegovoj nazočnosti u svako vrijeme, 31 igrajuću u njegovom zemaljskom svemiru; i ja nalazim svoje slasti među ljudima. 32 A sada, sinovi, slušajte me. Sretni oni koji čuvaju moje putove! 33 Slušajte poduku za biti mudrim i ne zanemarujte ju. 34 Sretan čovjek koji mene sluša, bdijući svaki dan na mojim vratima, dižući stražu na mom pragu! 35 Jer onaj koji mene nađe našao je život i susreo milost GOSPODOVU. 36 Ali onaj koji mene vrijeđa ranjava sam sebe. Svi oni koji mene mrze ljube smrt.