7. poglavlje
1 I ja sam također jedan smrtan čovjek, jednak svima, potomak prvoga koji bi izdjeljan od zemlje. U trbuhu jedne majke, ja sam bio izdjeljan u mesu,
2 tijekom deset mjeseci, uzevši stojnost u krvi s počelom u sjemenu čovjekovom i ugodnosti koju prati san.
3 Ja također, od svog rođenja, udišem zrak koji nam je zajednički i pao sam na zemlju gdje patimo jednako: kao što je to svima, moj prvi krik bi od plačeva.
4 Ja sam bio podignut u svojim povojima, u sred skrbi.
5 Ni jedan kralj nije počeo drugačije postojanje.
6 Za sve, ima samo jedan način ući u život kao i izići iz njeg'.
7 Također, ja sam molio i rasuđivanje mi je bilo dano, ja sam preklinjao i duh Mudrosti došao je u mene.
8 Ja sam ju pretpostavljao žezlima i prijestoljima, pokraj nje, ja sam bogatstvo držao bezvrijednim;
9 ja ju nisam primjeravao dragocjenom kamenju jer sve zlato svijeta , nasuprot njoj, bilo bi samo malo pijeska a srebro, pred njom, činilo bi se blatom.
10 Više no zdravlje i ljepotu ja ju voljah, i odlučih ju imati za svjetlost, jer njeno svjetlo ne poznaje slabljenje.
11 Ali s njom, ona mi je donijela sva dobra najednom, ona držaše u svojim rukama jedno neizračunjljivo bogatstvo.
12 Ja sam koristio sva ta dobra, upoznajući ih upravljene Mudrošću; ipak ja ne saznah tko joj ipak bijaše tvorcem.
13 Sve što ja prostodušno naučih, ja to bez suzdržljivosti priopćih , ja ne prešutah bogatstva njenog.
14 Jer ona je za ljude jedna neiscrpiva riznica. Oni koji su ju koristili zadobili su prijateljstvo Boga, preporučeni njemu po darovima koji potječu iz odgajanja.
15 Nek' Bog mi dodijeli govoriti razumno i začinjati misli dostojne primljenih darova, jer on je taj koji vodi Mudrost i upravlja mudrima.
16 On drži u svojoj vlasti i nas i naše riječi, sve znanje i svu znanost o postupcima.
17 Tako mi je dao jednu točnu spoznaju stvarnosti. On me upoznao s ustrojem svemira i djelatnosti čestica,
18 s početkom, krajem i sredinom vremena, sunčevim mijenama i izmjenama vremena,
19 godišnjih doba i položajima nebeskih tijela,
20 narav životinja i ćud divljih zvijeri, silni podstrek duhova i misli ljudskih, raznovrsnosti biljaka i svojstva korijenja.
21 Svu vidljivu i skrivenu stvarnost , ja sam ju upoznao, jer tvorac svemira, Mudrost, poučio me.
22 Jer ima u njoj jedan duh uman, svet, jedinstven, mnogostruk, istančan, pokretan, razgovijetan, bez mrlje, jasan, neizmjenjiv, ljubitelj dobra, brižljiv,
23 neovisan, dobrohotan, prijatelj čovjekov, odlučan, pouzdan, spokojan, koji može sve, nadzire sve, i prozire sve duhove, umne, čiste, tankoćutne.
24 Tako je Mudrost pokretljivija od bilo kakvog kretanja, zbog svoje čistoće, ona prodire i prolazi sve.
25 Ona je jedno istjecanje Božje moći, jedno čisto zračenje slave Sve-Mogućeg; to je zbog čega nikakva prljavština ne ušulja se u nju.
26 Ona je jedan odsjaj vječne svjetlosti jedno ogledalo bez mrlje djelatnosti Božje i jedna slika njegove dobrote.
27 Kao što je ona jedinstvena, ona može sve; ostajući u sebi samoj, ona obnavlja svemir i, uzduž doba, ona prolazi u dušama svetih da bi stvorila prijatelje Božje i proroke.
28 Jer su od Boga ljubljeni samo oni koji dijele prijateljstvo Mudrosti.
29 Ona je blistavija od sunca i nadilazi sva sazviježđa. Prispodobljena svjetlosti, njena nadmoć zasljepljuje:
30 noć nasljeduje svjetlost, ali zlo ne može prevladati nad Mudrošću.
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.