2. poglavlje
1 Na planinama, juri jedan glasnik: on najavljuje mir. Slavi svoje blagdane Judo, ispuni svoje zavjete! Jer pakleno biće neće više nikada proći kod tebe, on je potpuno uništen. (Ninivi)
2 Jedna udarna grupa te napada s čela. Podigni stražu na tvrđavu, vrebaj na kružnim putovima, budi krjepak, prikupi svu svoju snagu! (O Judi)
3 Jer GOSPOD se vraća s ponosom Jakovljevim, on je sam ponos Izraelov. Pljačkaši ih bijahu ogulili, pustošeći vinograd. Niniva zauzeta u napadu i opljačkana
4 Štit njenih junaka je obojen crvenim; ratnici su odjeveni u skerlet. Njihova bojna kola blješte od sveg tog njihovog čelika kad se oni uspinju u redu. Koplja se razmahuju.
5 U polju, kola bijesno grabe naprijed; oni se sudaraju na mjestima; reklo bi se jedna buktinja; oni se izbacuju kao munje.
6 - Kralj Asirije saziva svoje smjele kapetane. Njihov je hod nesiguran! Sunovraćuje se sve do bedema; zaklon je postavljen.
7 Vrata okrenuta prema rijeci probijena su; u palači, to je propast!
8 Kip je razotkriven, odnesen; njegove sluškinje, golubice tužne, odvedene su; one se tuku u prsa. Oduvijek, Niniva bijaše kao jedno spremište obilnih voda, i evo ih kako otječu! Držite se dobro, čilo! Ali, nitko se ne osvrće!
10 Grabite srebro, grabite zlato, to je jedan neiscrpan rudnik, jedna hrpa svih vrsta dragulja!
11 Sve je popljačkano, odguljeno, oteto; smjelost je nestala, koljena klecaju, oni drhte svim svojim tijelom, sva su lica kao purpur.
12 Gdje je jazbina lavlja? Laviću u njoj dobijaju svoju hranu; kad lav ode tražiti ju, nitko ne straši lavlje mlado.
13 Lav komada za nakljukati svoje male, on davi za svoje laviće; on puni svoje jazbine plijenom, svoje spilje rastrganim mesom.
14 Evo me protiv tebe -proročanstvo GOSPODA, sve-mogućeg! Da, ja ću u dim pretvoriti njegova bojna kola. Tvoji lavići, mač će ih požderati. Na zemlji, ja ću svršiti s tvojim pljačkama i neće se bviše čuti glas tvojih izaslanika.
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.