2. poglavlje
1 Dogodi se da u mjesecu Nisanu dvadesete godine kralja Artakserksa, dok vino bijaše pred njim, ja uzeh vino i dadoh ga kralju. Kako ja nikad nisam bio tužan pred njim,
2 kralj mi reče:»Zašto je tvoje lice tužnođ Nisi li bolestan? Da li je to nešto drugo, a ne tuga u srcu?« Ja tad osjetih jedan veliki strah.
3 Ja rekoh kralju: » Da kralj živi zauvijek! Kako moje lice ne bi bilo tužno kad kad grad gdje su grobovi mojih otaca je opustošen, i njegova vrata progutana vatromđ«
4 Kralj mi reče: » Što ti ti dakle tražiš da dobiješđ« Ja uzmolih Boga nebesa,
5 potom ja rekoh kralju: » Ako se to čini kralju dobrim i ako je tvoj sluga u milosti pogleda tvog, tad ćeš me ti poslati u Judu, u grad grobova otaca mojih, da ga obnovim.«
6 Kralj, kojemu sa strane sjedješe kraljica, reče meni: » Do kad će trajati tvoje putovanje i kad ćeš se ti vratitî« Učini se dobrim kralju poslati me tako, i ja mu označih rok.
7 Ja još rekoh kralju: » Ako se to čini dobrim kralju, da mi da pisma za upravitelje Prekoeufratja, da bi me propustili proći sve dok ne budem došao u Judu
8 i također jedno pismo za Azafa, čuvara kraljeve šume, da mi dade drveta za obnoviti vrata tvrđave blizu Kuće i za zidove gradske, kao i za kuću gdje ću ja biti.« Kralj mi dade ta pisma, jer dobra ruka mog Boga bijaše na meni.
9 Ja stigoh do upravitelja Prekoeufratja i dadoh im kraljevska pisma. Kralj bijaše poslao sa mnom vojne časnike i konjanike.
10 Sanbalat, Horonit, i Tobija, sluga amonitski, proučiše ih i biše vrlo nezadovoljni saznanjem da se jedan čovjek brine za dobro sinovca Izraelovih.
11 Ja stigoh u Jeruzalem i ostadoh tijekom tri dana.
12 Potom se digoh u noći, ja i nekoliko ljudi sa mnom, ali ja nikom ne bijah otkrio što mi moj Bog bijaše stavio u srce da učinim za Jeruzalem. Ne bijaše sa mnom druge tovarne životinje osim one koju sam ja jahao.
13 Ja izîoh kroz vrata Doline, noću i otîoh prema Zmajevom izvoru i vratima Bunjišta. Ja pažljivo ispitah zidove Jeruzalema koji bijahu sami prodori i čija vrata bijahu prožderana vatrom.
14 Ja prođoh prema Izvorskim vratima i prema Kraljevom jezeru, potom životinja koju sam jahao nije više imala mjesta za proći.
15 Tada se ja uspeh kroz klanac tijekom noći i pažljivo ispitah zid, potom se vratih kroz Vrata doline i tako načinih povratak.
16 Sudski službenici nisu znali kamo bijah ja odlazio ni što bijah činio; sve do tada ja nisam ništa bio otkrio Židovima, ni svećenicima, velikašima, sudskim službenicima, ni drugima koji su nadzirali radove.
17 Ja im tada rekoh: »Vi vidite nesreću u kojoj smo, jer Jeruzalem je opustošen, a njegova vrata su zapaljena. Hajdemo obnoviti zid Jeruzalemov i ne budimo više jedna sramota!«
18 Ja im otkrih kako ruka mog Boga, njegova dobra ruka, bijaše na meni i kako mi kralj bijaše govorio. Oni tada rekoše: »Dignimo se i gradimo!«, I oni mi pružiše pomoć za tu dobru stvar.
19 Sanbalat Horonit, Tobija sluga ammonitski i Gešem Arapin, bijahu doznali to, smijali su nam se i prezirali nas. Oni rekoše: » Što ćete vi dakle učiniti? Pobuniti se protiv kralja?«
20 Ja im dadoh ovaj odgovor i rekoh im: » To je Bog nebesa sam koji će nam je udesiti uspjeh; mi, njegove sluge, mi smo se digli i gradit ćemo. Ali za vas, neće biti ni dijela, ni prava, ni sjećanja u Jeruzalemu.«
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.