10. poglavlje
1 I ja vidjeh jednog drugog moćnog anđela koji silaziše s neba. On bijaše ogrnut oblakom, jednom slavom koja ovjenčavaše njegovo čelo, njegovo lice bijaše kao sunce, a njegove noge kao vatreni stubovi.
2 On držaše u ruci jednu otvorenu knjižicu. On stavi desnu nogu na more, lijevu nogu na zemlju,
3 i povika jednim snažnim glasom, kao što riče lav. Kad on bi povikao, sedam grmljavina zatutnjaše svojim glasovima:
4 I kad sedam grmljavina biše protutnjale, kako ja htjedoh zapisati, ja začuh jedan glas koji, iz neba, meni govoraše: Čuvaj tajnu poruke o sedam grmljavina i ne piši ju.
5 I anđeo kojeg ja bijah vidio stojati na moru i na zemlji podiže desnu ruku prema nebu
6 i prisegnu, onim koji živi u vijekove vjekova, koji je stvorio nebo i ono što se ondje nalazi, zemlju i što se ondje nalazi, more i ono što se ondje nalazi: neće više biti odgode.
7 Ali, u dane kad se bude očekivao sedmi anđeo, kad on počne svirati svojom trubljom, tad će biti ispunnjenje tajne Božje, kao što to bi najavljenjo njegovim slugama prorocima.
8 I glas koji ja bijah čuo dolaziti s neba, ponovo mi progovori i reče: Hajde, uzmi otvorenu knjigu iz ruke anđela koji stoji na moru i na zemlji.
9 Ja se primaknuh k anđelu i zamolih da mi dâ knjižicu. On mi reče: Uzmi i pojedi ju. Bit će ona gorka u utrobi tvojoj, ali, u ustima imat će slatkoću meda.
10 Ja uzeh knjižicu iz ruke anđelove i pojedoh ju. U ustima imaše ona slast meda. Ali, kad je bijah pojeo, moja utroba postade gorka.
11 I on mi kaza: Tebi je iznova prorokovati o pukovima, narodima, jezicima i brojnim kraljevima.
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.