14. poglavlje
1 .600 stadija.
2 I ja začuh jedan glas koji dolaziše s neba, kao glas oceana, kao tutnjavu jednog snažnog udarca grama, i glas koji ja čuh bijaše kao pjesma svirača harfe izvedena njihovim glazbalima.
3 Oni pjevaše jedan novi hvalospjev, pred prijestoljem, pred četiri životinje i starješinama. I nitko ne mogaše naučiti taj hvalospjev, osim 144.000, otkupljeni sa zemlje.
4 Oni se nisu zaprljali sa ženama, jer, oni su djevci. Oni slijede jaganjca posvuda kamo on ide. Oni su bili otkupljeni između ljudi kao prvine za Boga i za jaganjca,
5 i u njihovim ustima ne nađe se nikakve laži: oni su besprijekorni.
6 I ja vidjeh jednog drugog anđela koji letješe prema vrhuncu. On imaše jedno vječno evanđelje proglašavati onima koji borave na zemlji: svakom narodu, plemenu, jeziku i puku.
7 On kazivaše jednim jakim glasom: Bojte se Boga i proslavljajte ga, jer, on je stigao, čas njegovog suda. Obožavajte stvoritelja neba i zemlje, mora i izvorâ vodâ.
8 I jedan drukčiji, drugi jedan anđeo, ga slijedi i govori: Ona je pala, ona je pala, Babilonija velika, ona koja je napojila sve narode vinom svoje jarosti bluda.
9 I jedan drukčiji, jedan treći anđeo, slijediše ga i govoriše jednim snažnim glasom: Ako netko obožava zvijer i njenu sliku, ako od nje primi znak na čelo ili ruku,
10 on će također piti vina Božjeg gnjeva, sasutog bez mješavine u kupu njegove srdžbe, i upoznat će nevolje u vatri i sumporu, pred svetim anđelima i pred janjetom.
11 Dim njihovih nevolja diže se iz stoljeća u stoljeća, i oni nemaju spokoja ni danju ni noću, oni koji obožavaju zvijer i sliku njenu, i tko primi znak njenog imena.
12 Ovo je čas postojanosti svetih koji čuvaju zapovijedi Božje i vjeru u Isusa.
13 I ja začuh jedan glas koji, iz neba, govoraše: Piši: Sretni od sada oni koji su umrli u Gospodinu! Da, reče Duh, nek' se odmore od svojih teških radova, jer, djela ih njihova slijede.
14 I ja vidjeh: Bijaše to jedan bijeli oblak, a na oblaku sjeđaše kao jedan sin čovjekov. On imaše na glavi jednu zlatnu krunu i u ruci jedan oštar srp.
15 Potom jedan drugi anđeo iziđe iz templa i povika snažnim glasom onome koji sjeđaše na oblaku: Baci svoj srp i žanji. Sat je došao, jer žetva zemlje sazrela je.
16 Tad onaj koji sjeđaše na oblaku baci svoj srp na zemlju, i zemlja bi požnjevena.
17 Potom, jedan drugi anđeo iziđe iz nebeskog templa. On također držaše oštri srp.
18 Potom, jedan drugi anđeo iziđe iz oltara. On imaše vlast nad vatrom i zavika snažnim glasom onome koji držaše oštri srp: Baci svoj oštri srp i oberi grozdove trsjâ zemaljskog, jer njihovi grozdovi su zreli.
19 I anđeo baci svoj srp na zemlju, i obra trsje zemaljsko, i baci berbu u veliki kotao gnjeva Božjeg.
20 Iscijedi se kotao izvan grada i iz kotla iziđe krv koja se uspe sve do žvala na uzdama konjskim na jednom prostoru od
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.