4. poglavlje
1 Nakon toga ja vidjeh: Jedna vrata bijahu otvorena u nebu, a prvi glas koji ja bijah čuo govoriti mi, poput kakve trublje, kaza: Uspni se ovamo i ja ću ti pokazati ono što se treba dogoditi po tome.
2 Smjesta bijah obuzet Duhom. Kad evo, jedan se prijestol dizaše u nebu, i, na prijestolju, sjedeći, netko.
3 Onaj koji sjediše imaše izgled kamena od jaspisa i sarda. Jedna slava ovjenčavaše prijestolje sjajem smaragda.
4 Uokolo prijetolja 24 prijestolja, i, na tim prijestoljima, 24 starješine sjedješe, odjevene u bijelo, i, na njihovim galavam, zlatne krune.
5 Iz prijestolja izlaziše munje, glasovi i grmljavine. Sedam užeženih svjetiljki gorješe pred prijestoljem, to su sedam duhova Božjih.
6 Pred prijestoljem, kao jedno prozirno more, slično kristalu. U sred prijestolja i okružujući ga, četiri životinje pokrivene očima sprijeda i straga.
7 Prva životinja sličiše, jednom lavu, druga jdnom mladom biku, treća imaše kao jedno ljudsko lice, a četvrta sličiše jednom orlu u punom lijetu.
8 Sve četiri životinje imahu svaka po šest krila pokrivenih očima svud uokolo i iznutra. One ne prestajaše dan i noć proglašavati: Svet, Svet, Svet, Gospodin, Bog Sve-Mogući, Onaj koji bijaše, koji jest i koji dolazi!
9 I svaki put kad životinje iskazaše slavu, čast i zahvaljivanje onome koji sjeđaše na prijestolju, Živome u vijeke vijekova,
10 dvadesetčetiri starješine klanjahu se pred onim koji sjeđaše na prijestolju, obožavahu Živoga u vijeke vijekova, i bacahu krune svoje pred prijestol, govoreći:
11 Ti si dostojan, Gospodine naš Bože, primiti slavu, čast i moć, jer, ti si onaj koji je stvorio sve stvari; ti si htio da one budu, i one biše stvorene.
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.