8. poglavlje
1 Kad on otvori sedmi pečat, nastade u nebu muk od otprilike pola sata…
2 I ja vidjeh sedam anđela koji stojaše pred Bogom. I bi im dano sedam trubalja.
3 Jedan drugi anđeo postavi se pred oltar. On nosiše kadionicu od zlata, a bi mi dan veliki broj mirisa, za otvoriti ih kamenjem svih svetih na zlatnom oltaru koji je pred prijestoljem.
4 A, iz ruke anđela, dim mirisa uspe se pred Boga, s molitvama svetih.
5 Anđeo tada uze kadionicu, ispuni ju vatrom s oltara i baci na zemlju: i to biše grmljavine, glasovi, munje i jedan potres zemlje.
6 Sedam anđela koji držaše sedam trubalja, pripremiše se za zasvirati ih.
7 Prvi zasvira svoju trublju: tuča i vatra izmiješane s krvlju padoše s neba na zemlju; i trećina zemlje planu, i trećina drveta planu, i sve ozelenjelo raslinje planu.
8 Drugi anđeo zasvira svojom trubljom: i reklo bi se da jedna ogromna zapaljena planina bijaše bačena u more. Trećina mora postade krv.
9 Trećina živih stvorova morskih propade, i trećina lađa bi uništena.
10 Treći anđeo zasvira svojom trubljom: i, iz neba, jedna ogromna zvijezda pade, paleći sve kao jednu zublju. Ona pade na trećinu rijeka i na izvore voda.
11 Njeno je ime: Pelin. Trećina voda postade voda pelinova, i mnogi ljudi umriješe zbog voda koje bijahu postale gorke.
12 Četvrti anđeo zasvira svojom trubljom trećina sunca, trećina mjeseca i trećina zvijezda biše udarene. Oni svi potamnješe za trećinu: dan izgubi trećinu svoje vidljivosti i noć isto.
13 Tad ja vidjeh: I ja čuh jednog orla koji letješe k vrhuncu neba proglašavajući jednik snažnim glasom: Nesreća! Nesreća! Nesreća stanovnicima zemlje, zbog zvukova trubalja triju anđela koji trebaju još svirati!
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.