2. poglavlje

1 Potom vratili smo se mi prema pustinji, na put od Mora trstika, kako mi to GOSPOD bijaše rekao, i dugo smo vremena obilazili planinu Seir. 2 Potom mi je GOSPOD rekao: 3 » Dugo vremena vi obilazite tu planinu: okrenite se prema sjeveru! 4 Daj puku ovu zapovijed: Vi ćete prijeći na područje vaše braće, sinova Ezavljevih koji obitavaju u Seiru. Oni će vas se plašiti, ali se pazite: 5 ne počinjite protiv njih ništa, ja vam neću ništa dati u njihovoj zemlji, čak ni za stopu na što položiti, jer Ezavu sam ja u posjed planinu Seir. 6 Hranu koju ćete jesti, od njih ćete kupovati po cijeni novca; čak i vodu koju ćete piti, vi ćete ju pribavljati od njih po novčanoj cjeni. 7 Jer GOSPOD tvoj Bog te blagoslovio u svim tvojim činovima, on poznaje tvoj hod ovom velikom pustinjom; evo 40 godina da je GOSPOD Bog tvoj s tobom, a ti nisi oskudijevao u ničemu. « 8 Potom, polazeći od svoje braće, sinova Ezavljevih koji obitavaju u Seiru, mi smo prošli cestom iz Arabe koja dolazi iz Ejlata i iz Esion-Gevera. Mi smo se okrenuli za proći pravcem pustinje Moab. 9 A GOSPOD mi je rekao: » Ne napadajte Moab, ne zamećite borbe protiv njega; neću ti ništa dati u posjed u njegovoj zemlji, jer sinovima Lotovim sam ja dao Ar u posjed. 10 - Emiti ju nastanjivahu otprije, jedan velik narod, i visokog rasta poput Anakita; 11 oni bijahu cijenjeni kao i Refaiti, na način Anakita, ali Moabiti njih nazivahu Emitima; 12 a ranije Seir nastanjivahu isto i Horiti; sinovi Ezavljevi ih razvlastiše i istisnuše ispred sebe, i oni sta-novahu na njihovom mjestu, kao što je Izrael učinio za zemlju koja je u njegovom posjedu, onu koju mu je GOSPOD dao. – 13 Sada, na put, prođite klance Zereda. « I mi smo prošli klance Zereda. 14 Trajanje našeg hoda od Kadeš-Barnea sve do prijelaza tjesnaca Zereda bijaše 38 godina - sve dok čitavo pokoljenje bojovnika nije potpuno nestalo iz tabora, kako to GOSPOD njima bijaše prisegao; 15 čak i ruka GOSPODOVA bijaše nad njima za potjerati ih iz tabora, sve dok nisu potpuno nestali. 16 A kad je smrt učinila da potpuno nestanu svi ti bojovnici iz sredine naroda, 17 GOSPOD mi je govorio ovako: 18 » Danas ćeš ti proći područje Moaba, kroz Ar. 19 Ti ćeš doći nasuprot sinovima Amonovim; ne napadaj ga, ne upuštaj se protiv njih; ja ti neću ništa dati u posjed, jer sam sinovima Lotovim to dao u posjed. 20 - To je bilo smatrano također kao jedna zemlja Refaita; Refaiti su tu odranije obitavali, Amoniti su ih zvali Zamzumitima; 21 oni bijahu jedan veliki narod, brojan i visokog rasta kao Anakiti, ali ih GOSPOD bijaše istrijebio pred Amonitima; ovi su ih lišili posjeda i nastanili se na njihovom mjestu. 22 GOSPOD isto tako bijaše za sinove Ezavljeve učinio koji nastanjuju Seir, istrijebljujuvći ispred njih Horite, koji bijahu lišeni posjeda a, oni se nastaniše na njihovom mjestu sve do danas; 23 a Aviti koji nastanjivahu sela sve do Gaze, Kaftoriti koji dolaze iz Kaftora njih bijahu istrijebili i stanovali na njihovom mjestu-. 24 Na put, idite, prođite tjesnace Arnona! Gledaj, ja sam ti predao u ruke SihonAmorita,kralja Hešbona, i njegovu zemlju. Počni ju uzimati u posjed, započni bitku protiv njega. 25 U ovaj dan, ja počinjem stavljati užas i strah od tebe na lica pukova koji stanuju pod svim nebesima; kad budu oni slušali govoriti o tebi, drhtat će oni i strijepiti pred tobom. « 26 Dakle, iz Pustinje Kedemot, ja sam poslao glasonoše u Sihon, Kralju Hešbona, s riječima mira: 27 » Pusti me proći cestom kroz tvoju zemlju! Ja ću ići cestom, ne skrećući ni desno ni lijevo; 28 hrana koju ću jesti, ti ćeš me njiome opskrbiti po cijeni novca, i voda koju ću piti, ti ćeš mi ju dati po cijeni novca. Pusti me jednostavni proći pješice, 29 kao što su mi dopustili sinovi Ezavljevi koji nastanjuju Ser, i Moabiti koji stanuju u Aru, sve dok ja ne prijeđem Jordan, da bih stigao u zemlju koju nam je GOSPOD Bog naš dao. « 30 Ali Sihon, kralja Hešbona, nas nije htio pustiti proći kod njega, jer GOSPOD tvoj Bog učini njegov duh nesvitljivim i njegovo srce tvrdokornim, da bi nam ga predao tog dana. 31 I GOSPOD mi je rekao: » Gledaj, ja sam ti počeo izručivati u posjed njegovu zemlju. « 32 Sihon iziđe nama u susret, on i sav njegov puk, za boriti se u Jahasu. 33 I GOSPOD, Bog naš izruči nam ga: mi smo ga potukli, kao i sinove njegove i sav njegov puk. 34 Tada, mi smo zauzeli sve njihove gradove, i prokleli svaki grad: ljude, žene i djecu; nismo ostavili preživjeti nikoga. 35 Samo smo stoku sačuvali kao plijen, kao i plijen iz gradove koje smo zauzeli. 36 Od Aroera koji je na rubu klanaca Arnona i od grada koji je na dnu klanaca sve do Galada, nije za nas bilo neosvojivog grada: GOSPOD naš Bog nam je sve predao. 37 Samo se zemlji sinova Amonovih nisi primakao: sav rub klanaca Jaboka, gradovi planinski i sva mjesta koja nam GOSPOD naš Bog bijaše zabranio.