11. poglavlje

1 Ja pitam, dakle: da li bi Bog odbacio svoj narod? Sigurno ne! Jer, i ja sam, Izraelit sam, od potomstva Abrahamova, iz plemena Benjaminova. 2 Bog nije odbacio svoj narod, koga je unaprijed poznavao. Ili pak, ne znate li vi no što kaže Pismo u odlomku gdje se Ilija žali Bogu o Izraelu: 3 Gospodine, oni su pobili tvoje proroke, porušili tvoje oltare; ja sam sam ostao i oni hoće moj život! 4 Ali, što njemu odgovara Bog? Ja sam sebi sačuvao sedam tisuća ljudi, onih koji nisu savijali koljena pred Baalom. 5 Isto, u sadašnje vrijeme, ima jedan ostatak, prema slobodnom izboru milosti. 6 ali, ako je to po milosti, to nije dakle po razlogu djela, inače milost nije više milošću. 7 Što reći? Ono što Izrael traži, on nije dosegnuo; već su to izabranici dosegnuli. Što se tiče drugih, oni su bili okorjeli, 8 prema onom što je pisano: Bog im je dao jedan duh obamrlosti, oči za ne vidjeti, uši za ne čuti, sve do ovog dana. 9 David kaže također: Da im stol njihov zamkom bude, jedna mreža, uzrokom posrnuća u pravednom kaznom! 10 Da se oči njihove zamrače sve do gubitka vida; neprestano im leđa povijaj. 11 Ja pitam dakle: jesu li oni to za konačnu propast posrnuli? 12 A, ako je njihov grijeh bogatstvo svijeta, a njihovo opadanje bogatstvo pogana, što njihov zbroj nije sudjelovanje u spasenju? 13 Ja vam to dakle kažem, vama poganima: u istoj mjeri u kojoj sam ja apostolom pogana, ja iskazujem slavu svoje službe, 14 u nadi da ću izazvati zavist onih moje krvi i spasiti ih nekolike. 15 Ako je, naime, njihovo odstranjivanje bilo pomirenje svijeta, što će biti njihov povratak, ako ne prijelaz iz smrti u život? 16 A, ako prvine jesu svete, sve je tijesto to također: i ako je korijen svet, i grane su također. 17 Ali, ako su neke od grana bile odsječene, dok si ti, divlja maslina, bila ucijepljena među preostale grane masline da bi imala dio s njima u obilnosti korijena, 18 ne ide ti se ponositi na račun korijenja. Ta, možeš se uzoholiti! Nisi ti ta koja nosiš korijen, već je korijen taj koji tebe nosi. 19 Ti ćeš nesumnjivo reći: grane su bile posječene da ja budem ucijepljena. 20 Jako dobro. One su bile posječene zbog njihove nevjernosti, a ti, opstaješ po vjeri. Ne uzoholi se, boj se radije. 21 Jer, ako Bog nije poštedio prirodne grane, ni tebe neće također poštedjeti. 22 Promisli dakle Božju dobrotu i strogost: strogost prema onima koji su pali, dobrotu prema tebi, pod uvjetom da ostaneš u toj dobroti, inače i ti ćeš biti odbačen. 23 Što se tiče njih, ako ne ostanu nevjerni, bit će ucijepljeni, i oni također; jer, Bog ima vlast nanovo ih ucijepiti. 24 Ako si ti, naime, koji si odsječen od divlje masline, kojoj po prirodi pripadaše, bio, protivno prirodi, ucijepljen na jednu pravu maslinu, koliko više ovi tu, bit će ucijepljeni na svoju vlastitu maslinu kojoj po prirodi pripadaše! 25 Jer, ja neću, Braćo , da vi ne znate ovu tajnu, iz straha da se ne smatrate mudracima: okorjelost jednog dijela Izraela trajat će sve dok ne bude ušao sabor pogana. 26 I tako, sav će Izrael biti spašen, kao što je pisano: sa Siona doći će osloboditelj, on će odstraniti Jakova od bezbožnosti. 27 I evo koji će biti moj savez s njima, kad ja budem uklonio grijehe njihove. 28 U odnosu na Evanđelje, evo ih neprijateljima, a to je u vašu korist; s točke gledišta izbora, oni su ljubljeni, i to je zbog otaca. 29 Jer, darovi i poziv Božji su neporecivi. 30 Nekada, naime, vi ste bili nepokorni Bogu, a sada, nakon njihove nepokornosti, vi ste dobili milosrđe; 31 isto tako oni također bili su nepokorni sada da bi, slijedom milosrdnosti izvršene spram vas, oni tada dobili milosrđe, po svom redu. 32 Jer, Bog je zatvorio sve ljude u nepokornost za svima učiniti milosrđe. 33 O dubino bogatstva, mudrosti i znanosti Božje! Kako su njegova suđenja neistraživa i njegovi putovi neobjašnjivi! 34 Tko je naime, spoznao misao Božju? Ili pa, tko je bio savjetnikom njegovim? 35 Ili opet, tko mu je dao prvi, za trebati biti nagrađen za uzvrat? 36 Jer, sve je iz njega, i po njemu, i za njega. Njemu slava vječito! Amen.