7. poglavlje
1 Ili pak, ne znate li vi, braći ja govorim ljudima nadležnim u stvari zakona da zakon nema vlasti nad čovjekom nego onoliko dugo vremena koliko on živi?
2 Tako, udana žena vezana je jednim zakonom za čovjeka toliko koliko je on u životu; ali, umre li on, on više nije pod ženidbenim zakonom.
3 Dakle, ako za svog živog muža ona pripadaše jednom drugom, ona bi bila nazvana preljubnicom; ali, ako muž umre, ona je slobodna glede zakona, tako da neće biti preljubnicom ako pripadajući jednom drugom.
4 Vi isto tako, Braćo moja, vi ste bili osuđeni na smrt glede zakona, po tijelu Kristovom, za pripasti jednom drugom, Uskrsnulom iz mrtvih, da bismo donosili plodove za Boga.
5 Naime, kad bijasmo u tijelu grješne strasti, služeći se zakonom, djelovaše u našim udovima, da bismo mi donijeli plodove za smrt.
6 Ali sada, mrtvi onome što nas držaše zarobljenima, mi smo bili oslobođeni od zakona, na takav način da služimo pod novim redom Duha, a ne više pod istrošenim redom pravila slova.
7 Što reći? Zakon da bi bio grijeh? Sigurno ne! Ali, ja sam upoznao grijeh samo po zakonu. Tako ja ne bih poznao pohlepu da zakon ne bijaše rekao: Ti nećeš žudjeti.
8 Koristeći se prilikom; grijeh je proizveo u meni sve vrste pohlepa posredstvom zapovijedi. Jer, bez zakona, grijeh je mrtva stvar.
9 Nekada, u odsustvu zakona, ja življah. Ali, zapovijed je došla,
10 grijeh je oživio, a ja sam umro: zapovijed koja treba voditi u život, počela je mene voditi u smrt.
11 Jer grijeh, koristeći priliku, zaveo me posredstvom zapovijedi i, po njoj, predao me smrti.
12 Tako dakle, zakone je svet i zapovijed je sveta, pravedna i dobra.
13 Tada, ono što je dobro da li je postalo uzrokom smrti za mene? Sigurno ne! Već je to grijeh: služeći se onim što je dobro, on mi je dao smrt, da bi bio pokazan kao grijeh i da bi se pojavio u svoj svojoj žestini grješnosti, posredstvom zapovijedi.
14 Mi znamo, sigurno, da Zakon je duhovan; ali ja, ja sam tjelesan, prodan kao rob grijehu.
15 Zaista, je ne razumijem ništa što činim: ono što ja hoću, to ne činim, već ono što mrzim, to ja činim.
16 No, ako ono što neću, ja to činim, ja sam suglasan sa zakonom i priznajem da je on dobar;
17 nisam dakle, ja koji postupa tako, već grijeh koji stanuje u meni.
18 Jer, ja znam da u meni hoću reći u mom tijelu dobro ne stanuje: htjeti dobro, meni je na dohvatu, a ne ispuniti ga,
19 pošto dobro koje hoću, ja ga ne činim, a zlo koje neću, ja ga činim.
20 A, ako ono što ja neću, ja to činim, nisam ja taj koji djeluje, već grijeh koji stanuje u meni.
21 Ja koji hoću činiti dobro, ja ustanovljavam dakle taj zakon: zlo je ono što je meni na dohvatu.
22 Jer, ja nalazim zadovoljstvo u zakonu Božjem, kao unutarnji čovjek
23 ali, u svojim udovima, ja otkrivam jedan drugi zakon koji se bori protiv zakona koji priznaje moj razum: on čini od mene zatvorenika zakona grijeha koji je u mojim udovima.
24 Nesretan li sam čovjek! Tko će me osloboditi ovog tijela koje pripada smrti?
25 Hvala budi Bogu po Isusu Kristu, našem Gospodinu! Evo me dakle u isti mah podvrgnutog po razumu zakonu Božjem i po tijelu zakonu grijeha.
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.