9. poglavlje
1 U Kristu ja govorim istinu, ja ne lažem, po Duhu Svetom moja mi savjest svjedoči:
2 ja imam u srcu jednu veliku žalost i jednu bol neprekidnu.
3 Da, ja bih želio biti proklet ja sam odvojen od Krista za svoju braću, on iz mog roda po tijelu,
4 onu koji su Izraeliti, kojima pripada usvojenje, slava, savez, zakon, bogoslužje, obećanja
5 i očevi, one, najzad, iz kojih je potekao Krist koji je iznad svega, Bog vječno blagosiljan. Amen.
6 A ipak, riječ Božja nije propala: naime, svi oni koji su potomstvo Izraelovo nisu Izrael
7 i, za biti potomstvom Abrahamovim, svi nisu njegova djeca. Ne: Potomstvo Izakovo bit će zvano potomstvom tvojim.
8 Što znači: nisu tjelesna djeca ona koja su djeca Božja; kao potomstvo, samo djeca obećanja ulaze u red računa.
9 Jer, to bijaše obećanje kao ova riječ: U isto doba ja ću se vratiti i Sara će imati jednog sina.
10 I to nije sve; ima također i Rebeka. Ona bijaše začela od Izaka, našeg oca;
11 i ipak njena djeca još ne bijahu rođena i ne bijahu još učinila ni dobra ni zla kad već da bi se ovjekovječio nacrt Božji, nacrt koji se ostvaruje kroz slobodni izbor
12 i ne ovisi o djelima već o onome koji poziva on njoj reče: Stariji bit će podvrgnut mlađem,
13 prema onom što je pisano: Ja sam volio Jakova i mrzio Ezava.
14 Što reći? Da nema nepravde u Bogu? Sigurno ne!
15 On kaže, naime, Mojsiju: Ja ću biti milosrdan kome ja hoću podijeliti milosrđe i smilovat ću se onome kome ja hoću smilovati se.
16 To, dakle, ne ovisi o volji ni o naporima čovjekovim, već o milosrđu Božjem.
17 Tako Pismo kaže Faraonu: Ja sam te uzdigao doista za pokazati u tebi svoju snagu i da moje ime bude proglašeno po svoje zemlji.
18 Tako on, dakle, čini milosrđe kome on hoće a prekorjeva koga on hoće.
19 Ali tada, hoćeš li ti reći čime se još žaliti? Jer, najzad, tko bi se odupro volji njegovoj?
20 Tko si ti, dakle, čovječe, da uđeš u osporavanje s Bogom? Hoće li tvorevina reći tvorcu: Zašto si me načinio takvom?
21 Nije li lončar gospodar svoje gline za izraditi, od istog tijesta, jednu posudu plemenitu, drugu posudu prostu?
22 Ako dakle Bog, hoteći pokazati svoj gnjev i dati upoznati svoju moć, podnosio je s mnogo strpljenja posude gnjeva već pripravne za uništenje,
23 i to da bi dao spoznati bogatstvo svoje slave spram posuda milosrđa koje, unaprijed, on je pripremio za slavu,
24 nas koje je pozvao, ne samo između Židova već još i između pogana…
25 to je ono što on kaže u Ozeju: Onog koji ne bijaše moj narod, ja ću nazvati Moj Narod i onu koja ne bijaše moja ljubljena ja ću nazvati Ljubljena;
26 i isto ondje gdje im bijaše rekao: » Vi niste moj narod «, oni će biti nazvani sinovima Boga živoga.
27 Izaija, sa svoje strane, povika glede Izraela: Čak onda kad broj sinova Izraelovih bude kao pijesak morski, ostatak je taj koji će biti spašen;
28 jer, Gospodin ispunjava potpuno i spremno svoju riječ na zemlji.
29 To je još ono što bijaše prorekao Izaija: Da Gospodin vojski vama ne bijaše ostavio potomstvo mi bismo bili postali kao Sodoma, slični Gomori.
30 Što zaključiti? Ovo: pogani koji ne istraživaše pravednost primiše ju ja razumijem pravednost koja dolazi iz vjere
31 dok Izrael, koji istraživaše jedan zakon moćan pribaviti pravednost prošao je pokraj zakona.
32 Zašto? Zato što tu pravednost, oni ne očekivaše iz vjere, već ju mišljaše dobiti iz djela. Oni su se spotakli o kamen spoticanja,
33 prema onom što je pisano: Evo ja postavljam na Sion jedan kamen spoticanja, stijenu koja obara; ali, onaj koji vjeruje u nju neće biti smeten.
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.