8. poglavlje
1 Bog se sjeti Noa, svih zvijeri i svih životinja koje bijahu s njim u lađi; on učini tada da zemljom puhne jedan dah i vode se umiriše.
2 Skladišta Ponora se zatvoriše kao i otvori nebeski.
3 Kiša bi zadržana u nebu a vode se povukoše sa zemlje s plimom i osekom. Po isteku 150 dana vode opadoše
4 i, u sedmom mjesecu sedamnaestog dana u mjesecu, lađa se spusti na planinu Ararat.
5 Vode nastaviše opadati sve do jedanaestog dana desetog mjeseca i vrhovi se planina pojaviše.
6 Nakon 40 dana, Noa otvori prozor na lađi koju je bio načinio.
7 On pusti gavrana koji odletje, odlazeći i vraćajući se, sve dok vode prekrivahu čvrstu zemlju.
8 Potom on pusti golubicu da vidi da li su splahnule vode na zemlji.
9 Ali golubica ne nađe gdje bi mogla spustiti nogu; ona se vrati njemu na lađu, jer vode pokrivahu svu površinu zemlje. On pruži ruku i prihvati ju da ju unese u lađu.
10 On počeka još sedam novih dana pa ponovo pusti golubicu iz lađe.
11 Navečer ona mu se vrati, i evo kako imaše u kljunu jednu zdravu maslininu grančicu! Noa znade tako da su vode splasnule na površini zemlje.
12 On sačeka još sedam drugih dana i pusti golubicu koja mu se više ne vrati.
13 Dakle, u godini 601., prvog dana prvog mjeseca, vode otkriše čvrsto tle. Noa skide krov s lađe i vidje tada da površina zemlje bijaše čvrsta.
14 Desetog mjeseca, dvadeset i sedmog dana u mjesecu, zemlja bijaše suha.
15 Bog reče Noji: » Iziđi iz lađe, ti, tvoja žena, tvoji sinovi i žene tvojih sinova s tobom.
16 Sve životinje koje su s tobom, od svega što je tijelo u stvari od ptica, zvijeri, sva sitna zvjerad koja giba površinom zemlje,
17 izvedi ih sa sobom i nek provrve na zemlji, nek' budu plodni i namnoženi na zemlji. «
18 Noja iziđe, i s njim njegovi sinovi, njegova žena i žene njegovih sinova;
19 sve zvijeri, sva sitna zvjerad, sve ptice i sve što giba zemljom iziđe iz lađe po obiteljima.
20 Noja podiže jedan žrtvenik za GOSPODA. On uze od svake čiste životinje, od svake čiste ptice i prinese žrtve paljenice na žrtveniku.
21 GOSPOD udahnu utažujući miris i reče u sebi: » Noinih nikad prokleti zemlje radi čovjeka. Sigurno, srce je čovjekovo k zlu usmjereno od njegove mladosti, ali nikad više Noinih udariti sve živo kao što sam učinio.
22 »Toliko koliko zemlja bude trajala; sijanje i žnjevenje, hladnoća i toplota, ljeto i zima, dan i noć nikad ne će prestati. «
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.