5. poglavlje
1 Nek' se tvoja usta ne prenagle i nek' tvoje srce ne žuri propovijedati riječ pred Bogom. Jer, Bog je u nebu, a ti si na zemlji. Dakle, nek' tvoje riječi budu malobrojne!
2 Jer, od obilja posla dolazi san a od obilja riječi budalaste besjede.
3 Ako činiš jedan zavjet Bogu, ne kasni izvršiti ga. Jer nema tu milosti za bezumne; zavjet koji si načinio, izvrši ga.
4 Bolje je za tebe ne praviti zavjeta nego dati zavjet, a ne ispuniti ga..
5 Ne dopusti ustima svojim učiniti tebe cijelog krivcem, i ne idi reći glasonoši Božjem: » To je jedan prijezir.« Zašto bi Bog trebao se srditi na tvoje riječi i uništiti djelo tvojih ruku?
6 Kad ima obilje snova, taština, i mnogo riječi, tada, boj se Boga.
7 Ako, u Državi, ti vidiš potlačenog siromaha, pravo i pravdu prekršene, ne budi iznenađen time; jer iznad jedne znamenite osobe, bdije jedan drugi odličnik, a iznad njih, ima još većih.
8 A u svima, zemlja se okoristi; kralj je dužnik poljodjelstvu.
9 Tko voli srebro neće se nasititi srebrom, ni prihodom onaj koji voli raskoš. To je također taština.
10 Obiljem dobara obiluju oni koji ih troše, a koja korist za vlasnika, ako to nije jedna predstava za oči?
11 Sladak je san radnikov, jeo malo ili mnogo; ali sitost bogatog, ona, ne dopušta spavati.
12 Ima jedno žalosno zlo koje sam vidio pod suncem: bogatstvo sačuvano od svog vlasnika za njegovu vlastitu nesreću.
13 To bogatstvo propadne u jednom lošem poslu; ako si porodi sina, taj nema ništa u rukama.
14 Kao što je izišao iz utrobe svoje majke, gol, on će se vratiti kao što bijaše i došao: on ništa iz svog posla nije izvukao što može ponijeti sa sobom.
15 I to je također jedno zlo ražalošćujuće da ode kako bijaše i došao: koja korist za njega da je radio za vjetar?
16 Osim toga, on potroši sve svoje dane u tminama; on je jako ožalošćen, potišten, razdražen.
17 To što, ja, prepoznavah kao dobro, evo ga: dobro je jesti i piti, kušati sreću u svakom radu kojeg čovjek pod suncem obavlja, tijekom broja dana života kojeg Bog njemu dade, jer takav je njegov dio.
18 Osim toga, svaki čovjek kojem Bog dade bogatstvo i izvore i kojem je On dao sposobnost da jede, da uzme svoj dio i da uživa od svog rada , to je jedan dar Božji;
19 ne, on ne misli o danima svog života, sve dokle ga Bog drži zauzetim s radošću srca njegovog.
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.