104. poglavlje

1 Blagosiljaj GOSPODA, o moja dušo! GOSPODE moj Bože, ti si tako velik! Ogrnut slavom i sjajem, 2 prekriven svjetlošću kao jednim ogrtačem, ti si rasprostro nebesa kao jedan zastor. 3 On uslojava svoja boravišta iznad voda; od oblaka on čini svoje tijelo; on ide na krilima vjetra. 4 Od vjetrova čini svoje glasonoše, a od plamenova, svoje izvršitelje. 5 On je postavio zemlju na njene osnovice, ona je zauvijek neoboriva. 6 Ti si ju prekrio Oceanom kao jednim habitom; vode ostaju na na planinama. 7 Na tvoje grožnje one su se povukle, izluđene tvojim udarima grmljavine: 8 prelazeći planine, silazeći u doline prema mjestima koja si im ti odredio. 9 Ti si im nametnuo jednu granicu koju neće prelaziti; one se neće više vratiti prekriti zemlju. 10 On šalje vodu iz izvora u klance; ona odlazi između planina; 11 ona napaja sve poljske životinje, divlji magarci gase njome svoju žeđ. 12 Blizu nje sklanjaju se ptice nebeske koje pjevaju u lišću. 13 Iz svojih boravišta on napaja planine; zemlja se nasićuje plodom tvoga rada: 14 ti daješ travi nicati za stoku, biljkama koje čovjek sadi, izvlačeći svoj kruh iz zemlje. 15 Vino raduje srce ljudima obasjavajući lica više no ulje. Kruh okrepljuje srca ljudska. 16 Drveta GOSPODOVA se nasićuju, i cedrovi Libanski koje je on posadio. 17 To ondje se gnijezde ptice, roda ima svoj stan u ciparisima. 18 Visoke planine su za kozoroge, stijene su zaklon damanima. 19 On je načinio mjesec za određivati blagdane, i sunce koje poznaje sat svojeg zalaska. 20 Ti postavljaš tmine, i to je noć kad se premještaju šumske zvijeri. 21 Lavovi riču poslije svoje lovine i išću u Boga svoju hranu. 22 O izlasku sunca one se povlače, i liježu u svoje jazbine, 23 a čovjek odlazi na svoj posao, na svoje uzgoje sve do večeri. 24 Kako su brojna tvoja djela, GOSPODE! Ti si ih sve s mudrošću stvorio, zemlja je puna tvojih stvorova. 25 Evo mora, velikog i prostranog među obalama, gdje se gibaju, bezbrojne, životinje velike i male. 26 Ondje, odlaze i dolaze lađe, i Leviatan kojeg si ti stvorio za igrati se s njim. 27 Svi računaju na tebe za dati im u njihovo vrijeme željenu hranu: 28 ti daješ, oni sakupljaju ; ti otvaraš ruku svoju, oni se nasićuju. 29 Ti skriješ svoje lice, oni su užasnuti; ti im oduzmeš dah, oni izdišu i vraćaju se u svoju prašinu. 30 Ti pošalješ svoj dah, oni su stvoreni, a ti obnavljaš površinu zemlje. 31 Nek' slava GOSPODOVA traje zauvijek, nek' se GOSPOD raduje svojim djelima! 32 On pogleda zemlju, ona uzdrhti; on dodirne planine, i one zadime se. 33 Sav svoj život ja ću opjevavati GOSPODA, ostatak svojih dana ja ću svirati za svog Boga. 34 Nek' moja pjesma njemu bude ugodna! I nek' GOSPOD čini radost meni! 35 Nek' grješnici nestanu sa zemlje, i nek' nevjernici ne postoje! Blagosiljaj GOSPODA, o moja dušo! Aleluja! Kategorija:Psalmi