141. poglavlje
1 GOSPODE, ja sam te zvao; brzo! k meni! Prigni uho k mojem glasu kad te ja zovem.
2 Nek' moja molitva bude tamjan stavljen pred tebe, a moje podignute1ruke milodar večernji.
3 GOSPODE, stavi jednu stražu na moja usta, nadziri vrata mojih usana;
4 zadrži moje srce na strmini zla, da se ne prepustim djelima bezbožnika s ljudima zlodjelnici: tada ja neću kušati njihovih naslada.
5 Nek', vjernošću, pravednik me udari i zarobi! Nek' mirisno ulje ne naulji glavu moju, ali nek' traje molitva moja nasuprot njihovim opakostima!
6 Njihovi poglavari su bili bačeni o stijenu, oni koji se bijahu naslađivali slušati mene govoriti:
7 ” Kao što se ore i preorava tle, rastrli su naše kosti u ždrijelu pakla.“
8 Očiju na tebi, BOŽE GOSPODE, ja sam se sklonio kod tebe; ne puštaj me ispustiti dušu;
9 čuvaj me mreže koju su mi podapeli i molitava zločinaca.
10 Nevjernici past će u svoje trapove, dok ja, proći ću prijeko. Kategorija:Psalmi
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.