2. poglavlje
1 Zašto ovo komešanje naroda, nekorisno brundanje neznabožacađ
2 Kraljevi se zemlje dižu na oružje i veliki se međusobno udružuju, protiv GOSPODA i protiv njegovog pomazanika:
3 ”Raskinimo njihove sveze, odbacimo njihove okove.“
4 On se smije, onaj koji stoluje u nebesima; GOSPOD se sprda s njima.
5 Tad im on progovori s gnjevom i njegova srdžba njih zastraši:
6 ” Ja posvetih svoga kralja na Sionu, svojoj svetoj planini.“
7 Ja ću obnanarodovati odluku: GOSPOD mi reče: ” Ti si moj sin; ja, danas, tebe porodih.
8 Išći mi, i ja ću ti dati narode u baštinu, u vlasništvo krajeve zemaljske.
9 Ti ćeš njih skršiti željeznim žezlom, i, kao jedan grnčarski ćup, ti ćeš ih razbiti u komadiće.“
10 A sada, kraljevi, budite razboriti; popravite se, suci zemaljski!
11 Služite GOSPODU sa strahom, kličite drhteći;
12 - dajte počast sinu -; da se on ne naljuti, i vi na putu ne propadnete, jedna sitnica, i njegova srdžba plane! Sretni svi oni kojima je on utočište. Kategorija:Psalmi
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.