77. poglavlje
1
2 To je Bog koga ja pozivam i vapim; to je Bog koga ja zovem, on će me saslušati.
3 U vrijeme moje tjeskobe, ja tražim Gospodina. U noći, pruženih ruku ne popuštajući, ja odbijam svaku okrjepu.
4 Ja se podsjećam Boga i jecam; što se više vraćam, više se moj duh smućuje;
5 ti držiš moje vjeđe otvorenima, ja sam smućen, ja ne znam ništa reći:
6 ja razmišljam o proteklim danima, o godinama nekadašnjim.
7 Noću, ja se sjećam mog pripjeva, moje srce se tu vraća, i moj se duh pita:
8 Gospodin hoće li odbaciti zauvijek? Neće li nikad više biti naklon?
9 Njegova vjernost da li je potpuno nestalađ` Riječ da li se umukla kroz stoljeća?
10 Da li je Bog zaboravio činiti milost? Od gnjeva, da li je zatvorio srce svoje?
11 Ja to kažem, moje zlo dolazi odatle: desnica Svevišnjeg promijenila se!
12 Ja se podsjećam na podvige GOSPODOVE; da, ja se podsjećam na tvoje čudo otprije.
13 Ja sebi ponavljam sve što si ti izvršio, ja se vraćam na tvoje podvige:
14 Bože, tvoj put nije drugo do svetost! Koji bog je jednako velik kao Bog?
15 To si ti bog koji je učinio čudo, i tvoja snaga, ti si ju pokazao među narodima.
16 Svojom rukom, ti si oslobodio svoj narod, sinove Jakovljeve i Josipove.
17 Vode su te vidjele, Bože, vode su te vidjele, one podrhtavaju, ponor sam strijepiše.
18 Oblaci su istresli svoje vode, oblaci su se oglasili, i strijele letješe sa svih strana.
19 U tutnjavi tvoje grmljavine, munje su osvjetljivale svijet, zemlja je drhtala i tresla se.
20 U moru si svoj put napravio, svoj prolaz u dubokim vodama, a nitko nije mogao prepoznati tvoje tragove.
21 Ti si vodio svoj narod kao jedno stado, rukom Mojsijevom i Aaronovom.
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.