90. poglavlje
1 Gospodine, iz vijeka u vijek ti si bio naš zaklon.
2 Prije no što se planine rodiše i što ti porodi zemlju i svijet, oduvijek, za uvijek, ti si Bog.
3 Ti vraćaš čovjeka u prah, jer ti si rekao: ” Sine Adamov, vrati se amo!“
4 Da, tisuću godina, u tvojim očima, su kao jučer, jedan dan koji odlazi, kao jedan sat noćni.
5 Ti si ih pomeo, kao san, koji, u jutro, prođe kao trava;
6 ona procvjeta u jutro, po tome ona prođe, ona uvene uvečer, ona je suha.
7 Da, mi smo bili dotučeni tvojim gnjevom, užasnuti tvojim strahom.
8 Ti si stavio naše grješke pred nas, naše tajne pred svjetlost tvoga lica.
9 Da, pred tvojim gnjevom brišu se naši dani; vrijeme jednog uzdaha, naše se godine završavaju:
10 sedamdeset godina je trajanje našeg života,
80 , ako je on krjepak. Njegovo gibanje je samo muka i jad; to brzo prođe, i mi odletimo.
11 Tko može spoznati snagu tvoga gnjeva? Što te se više plaši, bolje se poznaje tvoj gnjev!
12 Dakle, nauči nas brojiti naše dane, i mi ćemo dobiti mudrost srca.
13 Vrati se GOSPODE! Do kad? predomisli se u korist svojih slugu.
14 Od jutra, nasićuj nas tvojom vjernošću, a mi ćemo vriskati od radosti tijekom naših dana.
15 Preokreni nam u radost tvoje dane kažnjavanja, godine u kojima smo gledali nesreću.
16 Nek' tvoje djelo bude vidljivo za tvoje sluge, i tvoja slava sa njihove sinove!
17 Nek' milina Gospodine našeg Boga bude nad nama! Učvrsti za nas djelo naših ruku, da, učvrsti ovo djelo naših ruku.
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.