2. poglavlje
1 No Noemi imaše jednog rođaka s muževljeve strane, jednog bogatog odličnika, iz obitelji Elimelekove, koji se zvaše Boz.
2 Ruta Moabitkinja reče Noemi: » Ja bih željela ići u polje paljetkovati klasje, iza nekoga tko bi me cijenio s naklonošću.« Ona odgovori: »Pođi, kćeri moja.«
3 Ona dakle ode, i uđe paljetkovati u polje iza žetelaca. Njena sreća bi da je dopala jedna parcele zemlje koja je pripadala Bozu iz obitelji Elimelekovoj.
4 Kad evo Boz dođe iz Betlehema. On reče žeteocima: » GOSPOD budi s vama! « Oni njemu rekoše: » GOSPOD te blagoslovio! «
5 Tada Boz reče svom vođi žetelaca: »Čija je ova mlada ženađ«
6 Vođa žetelaca mu odgovori govoreći: » To je jedna mlada Moabitkinja, ona što je stigla s Noemi iz polja Moabovog.«
7 Ona je rekla: » Ja bih željela paljetkovati i prikupljati između rukoveti iza žetelaca. Ona je došla i ovdje je sve do sada od jutros; to je njeno boravište; kuća je to manje.«
8 Tad Boz reče Ruti: » Ti čuješ, zar ne, kćeri moja? Ne idi paljetkovati u jedno drugo polje; ne, ne udaljuj se od ovoga ovdje. Tako ćeš se ti zbližiti s mojim slugama .
9 Ne ispuštaj polja s očiju koje oni žanju i idi iza njih. Ja sam zabranio mladim ljudima da te diraju, zar ne? Kad budeš žedna, ići ćeš k vrčevima i pit ćeš ono što sluge budu natočile. «
10 Tad ona pade na lice svoje i pokloni se sve do zemlje; i reče ona njemu: » Zašto si se obazro na mene toliko da si me uvažio, mene jednu nepoznatu? «
11 Boz joj odgovori govoreći: » Pričali su mi i prepričavali sve što si ti učinila prema svojoj svekrvi nakon smrti svojeg muža, kako si ti napustila svog oca i svoju majku i svoju rodnu zemlju za ići jednom narodu kojeg i ne poznaješ ni od jučer ni od prekjučer.
12 Nek' GOSPOD u cijelosti nagradi sve što si ti učinila i nek' tvoja plaća bude potpuna po GOSPODU, Bogu Izraelovom. pod zaštitom onog kome si ti došla iskati utočište.«
13 Ona tada reče: » Prihvati me s naklonošću, gospodaru, budući da si me tu utješio i pošto si govorio u srce svojoj sluškinji; a ipak, ja, ja neću biti kao jedna od tvojih sluškinja!«
14 Po tome, u vrijeme odmora, Boz joj reče: » Priđi ovdje i jedi kruha i umači svoj komad u ocat.« Tad ona sjede pokraj žetelaca. On joj pruži prženog kruha. Ona jede, bi nasićena, i bijaše još ostatka.
15 Po tome ona se diže paljetkovati. Tad Boz izdade ovu zapovijed svojim slugama: » Čak i između rukoveti, ona će paljetkovati. Ne spočitavajte joj.
16 Jamačno, vi ćete isto za nju izvlačiti klasje izvan rukovetii ostavljat ćete ih: ona će njih paljetkovati, a vi joj nećete prigovarati.«
17 Ona dakle paljetkova sve do večeri. Po tome ona ovrši ono što bijaše napabirčila: bijaše gotovo 40 litara ječma.
18 Ona to odnese i vrati se u grad. Njena svekrva vidje to što ona bijaše napabirčila. Ono što joj bijaše ostalo kad se najela ona izvadi i dade njoj.
19 Njena joj svekrva reče: » Gdje si danas paljetkovala? Gdje si radila? Blagoslovljen budi onaj tko te prepoznao!« Tada ona ispriča svojoj svekrvi kod koga bijaše radila i reče ona: »Čovjek kod kojeg sam danas radila zove se Boz.«
20 Tad Noemi reče svojoj snahi: »Blagoslovljen budi GOSPOD, onaj koji ne napušta svoju odanost ni prema živima ni prema mrtvima.« Po tome Noemi njoj reče: » Taj je čovjek nama bližnji: to je jedan od naših odkupitelja.«
21 Ruta Moabitkinja reče: » On mi je također rekao: Ti ćeš se prikačiti mojim slugama sve dok ne bude završena sva žetva.«
22 Tada Noemi reče Ruti, svojoj snahi: » To je dobro, kćeri moja, da ti izlaziš s njegovim slugama, i da te ne otjeraju u drugo polje.«
23 Ona se dakle prikači Bozovim za paljetkovati sve do završetka žetve ječma, po tome žetve pšenice. Ona stanovaše sa svojom svekrvom.
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.