14. poglavlje
1 Sretan čovjek čija usta nisu pogriješila i koji nije izmučen žaljenjem za svojim grješkama.
2 Sretan onaj kojeg njegova savjest ne optužuje i koji nikad nije bio razočaran u svojim nadanjima.
3 Škrtom čovjeku ne pristoji bogatstvo, čemu pak velika dobra zavidljivu čovjeku?
4 Onaj koji zgrće sebe samog lišavajući skuplja za drugoga ; s njegovim dobrima drugi će živjeti u raskoši.
5 Onaj koji je okrutan spram sebe samog, za koga li je bio dobar? On se neće nauživati svojih blaga.
6 Nema goreg nego onaj koji zlostavlja samog sebe, to je otkupnina za njegovu opakost.
7 Čak i ako čini dobro, on to čini iz nepažnje, i završava otkrićem vlastite opakosti.
8 On je zao, čovjek zavidljivih očiju, koji okreće live i prezire ljude.
9 Gramzivo oko nije svojim dijelom zadovoljno, jedna zla pohlepa sasušuje njegovu dušu.
10 Škrtac oskudijeva kruhom i manjka za svojim vlastitim stolom.
11 Sine moj, u mjeri u kojoj to možeš počasti se dobro i ponudi Gospodu milodare koje si mu dužan.
12 Sjeti se da smrt neće zakasniti, i da ti nagodba pakla nije bila otkrivena.
13 Prije no što ćeš umrijeti, čini dobro prijatelju svom, prema svojim mogućnostima budi darežljiv i daji mu.
14 Ne lišavaj se ponuđene sreće, ne dopusti da ti izbjegne tvoj dio u zakonitoj zadovojljštini.
15 Nećeš valjda prepustiti drugome plod muka svojih, onaj od tvojih zamora u razdiobi prihoda?
16 Daji, uzimaj, i raduj svoju dušu, jer nema, u paklu, potrage za zadovoljstvima.
17 Svako tijelo stari kao odijelo; to je vječni zakon: ” Ti moraš umrijeti.“
18 Kao zeleno lišće na jednom granatom stablu opada i lista, također i pokoljenja tijela i krvi: jedna umire a druga se pojavljuje.
19 Svako propadivo djelo nestaje, i onaj koji ga je načinio odlazi s njim.
20 Sretan čovjek koji se trudi oko mudrosti i koji vježba svoj um razmišljati,
21 koji joj promišlja putove u svom srcu i razmišlja nad njenim tajnama.
22 On se baca u potragu za njom kao lovac, on vreba na njenom prolazu.
23 On gleda kroz njeno okno, i sluša na njenim vratima.
24 On taboruje pokraj njene kuće, i postavlja kolac svojeg šatora u njene zidove.
25 On podiže svoj šator pokraj nje, on taboruje u boravištu sreće.
26 On stavlja svoju djecu u njen zaklon, pod njenim granama on boravi.
27 On je njome zaklonjen od vrućine, on taboruje u njezinoj slavi.
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.