11. poglavlje
1 Jefte, Galadit, jedan srčan bojovnik, bijaše sin jedne prostitutke, i Galad ga bijaše rodio.
2 Supruga Galadova njemu rodi još sinova, i kad sinovi te žene odrastoše, oni proganjaše Jeftea govoreći mu: ” Ti nećeš imati ni jednog dijela baštine u kući oca našeg. “
3 Jefte odbježe daleko od braće svoje i boraviše u zemlji Tov. Ništarije se združiše s Jefteom i činiše prepade s njim.
4 No, nakon izvjesnog vremena, sinovi Amonovi zaratiše s Izraelom.
5 Kako sinovi Amonovi zaratovaše s Izraelom, starješine Galadove odoše tražiti Jeftea u zemlju Tov.
6 Oni njemu rekoše: ”Dođi, budi nam zapovjednikom i mi ćemo moći potući sinove Amonove.“
7 Jefte reče starješinama Galadovim: ”Niste li vi oni koji me istjeraše izkuće oca moga? Zašto dolazite k meni, sad kad ste u nevolji?
8 Starješine Galadove rekoše Jefteu: ”Ako smo mi sad došli k tebi, to je zato da ti dođeš s nama, da pobijediš sinove Amonove i da budeš našim poglavarem, onim svih žitelja Galada.“
9 Jefte reče starješinama Galada: ” Ako se vratim radi boja sa sinovima Amonovim i ako GOSPOD izruči mi ih pred mene, tad ću biti vašim poglavarem.“
10 Starješine Galadove rekoše Jefteu: ”GOSPOD bit će svjedokom između naSako mi ne bismo uradili onako kao što si ti rekao.“
11 Jefte pođe sa starješinama Galadovim, a puk ga postavi nad sobom kao poglavara i kao zapovjednika. Jefte ponovi sve svoje riječi pred GOSPODOM u Mispi.
12 Jefte odasla glasonoše kralju sinova Amonovih za reći mu: ”Što još ima između tebe i mene da si ti došao ratovati sa mnom u mojoj zemlji?
13 Kralj sinova Amonovih reče glasnicima Jefteovim: ” To je zato što je Izrael, kad je izišao iz Egipta uzeo moju zemlju od Arnona do Jaboka i sve do Jordana. Sada dakle, vrati ju s mirom. “
14 Jefte poče ponovo slati glasonoše kralju sinova Amonovih
15 i reče mu: Izrael nije uzeo zemlje Moab, ni zemlje sinova Amonovih.
16 U stvari, kad iziđe iz Egipta, Izrael je hodao pustinjom sve do Trstikova mora i stigao u Kadeš:
17 Izrael posla glasonoše kralju Edoma govoreći: Dozvoli da prođem kroz tvoju zemlju. Ali, kralj Edoma ga ne slušaše. On posla također glasonoše kralju Moaba koji ne pristade, i Izrael ostade u Kadešu.
18 Potom on hodiše pustinjom, zaobiđe zemlju Edom i zemlju Moab i stize na istok zemlje Moab. Oni taborovahu Sone strane Arnona i ne uđoše u područje Moaba? jer Arnon je granica Moaba ,
19 Izrael posla glasonoše u Sihon, kralju Amorita, kralju Hešbona, i Izrael mu reče: Dopusti mi prijeći tvoju zemlju sve do mojeg odredišta.
20 Ali, Sihon ne imade povjerenja u Izraela i odbi mu prolažsvojim područjem; on prikupi sav svoj puk koji se utabori u Jahsai i zarati s Izraelom.
21 GOSPOD, Bog Izraelov, Izruči Sihon i sav njegov puk Izraelu koji ih potuče. Izrael uze u posjed svu zemlju Amorita koji nastanjivahu tu zemlju.
22 Oni zaposjedoše svu zemlju Amoritima, od Arnona sve do Jaboka, od pustinje sve do Jordana.
23 I sada kad je GOSPOD, Bog Izraelov izvlastio Amorite pred svojim pukom Izraelom, ti, ti ga hoćeš izvlastiti?
24 Ne posjeduješ li ti ono što ti je Kemoš, tvoj bog dao posjedovati? A sve što je GOSPOD? Bog naš, stavio u naš posjed ne posjedujemo li mi to?
25 A sada, jesi li ti zaista vrijedniji nego Balak sin Siporov, kralj Moaba? Je li on tražio sukob s Izraelom da bi zaratio s njim?
26 Kad se Izrael utaborio u Hešbonu i u njegovim podružnicama, u Aroeru i njegovim podružnicama, u svim gradovima koji su na granici Arnona, ima 300 godina, zašto ih niste uzeli u ono vrijeme?
27 Što se tiče mene ja nisam zgriješio protiv tebe, veće si ti taj koji zlo postupa prema meni izazivajući me na rat. Nek' GOSPOD, Sudac, presudi danas između između sinova Izraelovih i sinova Amonovih.“
28 Ali, kralj sinova Amonovih ne posluša riječi koje Jefte njemu bijaše otposlao.
29 Duh GOSPODOV bi na Jefteu. Jefte prođe Galadom i Manasejem, potom kroz Mispu Galadsku i od Mispe Galadske prođe granicu sinova Amonovih.
30 Jefte načini jedan zavjet GOSPODU i reče mu: ” Ako mi ti stvarno izručiš sinove Amonove,
31 tko iziđe s vrata moje kuće k meni u susret kad se budem živ i zdrav vraćao od sinova Amonovih, taj će pripasti GOSPODU i ja ću ga ponuditi u holokaustu. “
32 Jefte prijeđe granicu sinova Amonovih, za zaratiti s njima, a GOSPOD mu ih izruči.
33 on njih potuče od Aroera sve do blizine Minita, dvadeset gradova, i sve do Abel-Keramima. To bi jedan veliki poraz; tako sinovi Amonovi biše oboreni pred sinovima Izraelovim.
34 Kad se Jefte vraćao prema kući svojoj u Mispu, kad evo njegova kćer iziđe mu u susret, plešući i svirajući u tamburin. Ona bijaše njegovo jedino dijete: osim nje on ne imaše ni sina ni kćeri.
35 Čim ju vidje, on rastrga odjeću svoju i reče: ”Ah! Kćeri moja, ti me uroni u Bez nađe; ti si od onih koji mi donose nesreću; a ja sam previše govorio pred GOSPODOM i ne mogu natrag. “
36 Ali ona mu reče: ”Oče moj, ti si previše govorio pred GOSPODOM; postupi sa mnom prema riječi izišloj izusta tvojih pošto je GOSPOD izveo osvetu nad neprijateljima tvojim, sinovima Amonovi.“
37 Potom ona reče ocu svojemu: ”Nek' mi ovo bude odobreno: pusti mene tijekom dva mjeseca da bih mogla ići lutati planinom i plakati nad djevičanstvom svojim, ja i druge moje. “
38 On joj odgovori: ” Idi “ i on je pusti otići na dva mjeseca; ona ode, ona i njene pratilje, ona oplaka djevičanstvo svoje u planinama.
39 Po isteku dva mjeseca ona se vrati k ocu svojemu i on ispuni nad njom zavjet koji bijaše dao. A ne bi ona upoznala muškarca i to posta jednim običajem u Izraelu
40 da od godine do godine djevojke Izraelove idu slaviti kćer Jeftea, Galadita. četiri dana godišnje.
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.