10. poglavlje
1 Međutim, dan za danom, Tobit praviše račun o danima potrebnim za otići i vratiti se. Kad svi dani istekoše, njegov sin još ne bijaše ondje.
2 On sebi reče: ” Bijaše li zadržan ondje? Gabael je možda umro i nema nikog za dati mu novac.“
3 I on se poče uznemiravati.
4 Njegovažena Ana govoriše: ” Moje je dijete propalo, on nije više međuživima.“ Ona poče plakati ižaliti nad svojim sinom govoreći:
5 Nesretna ja; sine moj: ja sam te pustila otići, tebe, svjetlo mojih očiju!“
6 A Tobit joj govoriše: ” Ušuti, ne muči sebe, sestro moja , on je dobro; to je sigurno jedna zapreka koju je on imao ondje, jer onaj koji ga je pratio siguran je čovjek, to je jedan od naše braće. Ne uznemiravaj se za njega, sestro moja, on će uskoro biti ovdje.“
7 Ali ona mu odgovori: ” Ne reci mi više ništa, prekini mi lagati: moj je sin propao! “ I svaki dan, ona izlaziše najbržešto je mogla za nadzirati cestu kojom njen sin bijaše otišao, jer se nije pouzdavala u nikoga. Nakon zalaska sunca, on bi se vraćala zažaliti se i plakati cijelu noć ne našavši sna.
8 Kad isteče četrnaest dana pira koji Raguel bijaše zakleo prirediti za svoju kćer, Tobias mu dođe reći: ” Pusti me otići, jer ja dobro znam da moj otac i moja majka nemaju više nade da će me ponovo vidjeti. To je ono zbog čega te molim, oče, pusti me otići i vratiti se k mojem ocu; ja sam ti već objasnio u kojem stanju sam ga ostavio.“
9 Ali Raguel reče Tobiasu: ” Ostani, dijete moje, ostani sa mnom. Ja ću poslati glasonoše tvom ocu Tobitu i oni će mu dati vijesti o tebi. “ Tobias mu reče: ” Ne, zaista, ja te molim, pusti me vratiti se k mojem ocu.“
10 Istdobno njemu Raguel predade Saru, svojuženu, kao i polovicu svih svojih dobara: sluge i sluškinje, goveda i ovce, magarce i deve, odjeću, srebro i različite predmete.
11 On ih pusti otiće posve sretne.On pozdravi Tobiasa ovim riječima: ” Drži se dobro, dijete moje, i sretan put! Nek Gospod nebeski vas vodi, tebe i tvojuženu Saru, i da ja mogu vidjeti vašu djecu prije nošto umrem! “
12 On reče svojoj kćeri Sari: ” Idi k svom svekru, pošto su to od sada tvoji roditelji kao i oništo su ti daliživot. Idi u miru,kćeri moja, i da mogu slušati dobro o tebi sve dok budemživio!“ Potom on ih pozdravi i pusti otići.
13 Sa svoje strane, Edna reče Tobiasu: ” Sine i brate, predragi, nek' te Gospod doprati, i i da ja mogu dovoljno poživjeti za vidjeti tvoju i djecu moje kćeri Sare prije nošto umrem! U nazočnosti Gospodovoj, ja povjeravam moju kćer tvojoj skrbi. Ne ožalosti ju ni jednog dana svojegživota. Dijete moje, idi u miru! Od sada ja sam tvoja majka a Sara je tvoja sestra. Uzmognimo svi upoznati jednu jednaku sreću svih dana našegživota! “ Potom ih ona oboje zagrli i pusti otići posve sretne.
14 Tako Tobias otputova od Raguela sretan i radostan, blagosiljajući Gospoda neba i zemlje, Kralja svemira, da je učinio uspješnim njegovo putovanje. Raguel mu reče: ” Uzmogni imati sreću poštovati svoje roditelje svih dana njihovogživota!“
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.