5. poglavlje
1 Tada Tobias odgovori svom ocu Tobitu: ” Ja ću učiniti, oče, sve tošto si mi ti zapovjedio.
2 Ali kako ću ja moći preuzeti taj novac, kad ni on mene ni ja njega ne poznajem? Koji znak njemu dati da bi me prepoznao, da mi ukaže povjerenje i dadne mi srebro? I potom, ja ne poznajem putove za otići u Medij!“
3 Tobit tad odgovori svom sinu Tobiasu: ” On mi je potpisao jedan spis, ja sam ga supotpisao, ja sam ga po dijelio na dvoje da bi ga mi imali svaki jednu polovicu a ja sam stavio njegov sa srebrom. I evo sada dvadeset godina kako sam stavio taj novac u pohranu! Sada, dijete moje, potraži nekoga sigurnog da te prati; mi ćemo mu isplatiti jednu plaću sve do povratka. Idi dakle preuzeti taj novac kod Gabaela.“
4 Tobias iziđe u potragu za nekim tko bi ga mogao pratiti u Mediju i koji bi dobro poznavao put. Vani, on nađe anđela Rafaela osovljenog pred njim ali on ne posumnja da bi to bio jedan anđeo Božji.
5 On mu reče: ” Odakle si ti, prijatelju?“ Anđeo njemu odgovori: ” Ja sam jedan sin Izraelov, jedan od tvoje braće, i došao sam ovdje da bih radio.“ Tobias mu reče: ” Poznaješ li ti put za Mediju?“
6 Anđeo mu odgovori: ” Da, ja sam bivao često ondje, ja poznajem sve putove napamet. Dosta puta sam išao u Mediju i stanovao kod Gabaela, našeg brata, koji stanuje u Raguesu u Mediji. Ima dva dana uobičajenog hoda od Ektabana do Raguesa, jer to su dva grada smještena u planini.“
7 Tobias mu reče: ”čekaj me, prijatelju, toliko vremena da ja odem obavijestiti svog oca, jer ja imam potrebu da ti dođeš sa mnom, ja ću ti isplatiti tvoju plaću.“
8 Onaj drugi mu reče: ”Dobro, ja ostajem ovdje, samo ne kasni.“
9 Tobias se vrati obavijestiti svog oca Tobita i reče mu: ” Evo, ja sam našao nekoga; on je od naše braće, sinova Izraelovih.“ Tobit mu reče: ” Pozovi ga k meni, da ja saznam iz kojeg klana i iz kojeg plemena on jest i da li se može pouzdati u njega za tebe pratiti, dijete moje.“
10 Tobias iziđe pozvati ga i reče mu: ” Prijatelju, moj te otac zove.“ Anđeo uđe u kuću i Tobit ga prvi pozdravi. Drugi odgovori: ” Ja tiželim sreće u izobilju.“ Tobit uzvrati: ”Koju sreću mogu ja još imati? Ja sam jedan čovjek lišen vida, ja ne vidim više svjetlost s neba, već ja počivam u tminama kao mrtvi koji ne promatraju više svjetlosti.živući, ja stanujem među mrtvima; ja čujem glas ljudi, ali ja njih ne vidim.“ Anđeo mu reče: ” Smjelo, Bog neće zakasniti iscijeliti tebe, hrabro. Tobit mu reče: ” Moj sin Tobias ima namjeru ići u Mediju. Možeš li ga ti pratiti i poslužiti vodičem? Ja ću ti platiti tvoju plaću, brate“ On mu reče: ” Ja sam u primjeren za pratiti ga, ja poznajem sve putove, ja sam često išao u Mediju, ja sam joj prokrstario sve ravnice i planinei ja joj znam sve putove.“
11 Tobit mu reče: ”Brate, iz koje si ti obitelji i iz kojeg plemena? Priopći mi to, brate.“
12 Drugi reče: ”što ti je važno moje pleme?“ Tobit mu reče: ” Ja hoću znati istinski, brate, čiji si ti sin i koje je tvoje ime.“
13 On mu odgovori: ” Ja sam Azarias, sin Ananiasa Velikog, jednog od tvoje braće.“ Tobit mu reče: ”Budi dobrodošao, brate. Ne ljuti se na mene, brate, s togašto sam htio saznati istinu o tvojoj obitelji.
14 Ispostavlja se da si ti jedan brat i da si izvrsnog podrijetla. Ja poznajem dobro Ananiasa i Natana, dva sina Someliasa Velikog. Oni dolaziše sa mnom u Jeruzalem i klanjahu sa mnom. Oni nisu skrenuli s pravog puta. Tvoja su braća ljudi dobra, ti si od dobre loze. Ja tiželim dobar dan.“
15 I on produži: ” Ja ti dajem jednu plaću od jedne drahme dnevno i, onošto se tiče tvojih potreba, ista stvar kao i za mog sina.
16 Prati dakle mog sina, i ja ću dodati još nešto tvojoj plaći.“
17 Anđeo reče: ” Da, ja ću ga pratiti, ne boj se ništa. Sve će se dobro svršiti za nas u našem odlaskukao i našem povratku k tebi, jer cesta je sigurna.“ Tobit mu reče: ” Budi blagoslovljen, brate.“ Potom on pozva sina i reče mu: ” Dijete moje, pripremi onošto ti treba za putovanje i pođi s bratom tvojim. Nek' Bog koji je u nebu vas ima u zaštiti svojoj ondje i nek' vas vratižive i zdrave k meni! I nek' anđeo njegov putuje s vama za čuvati vas, dijete moje!“ Tobias iziđe za krnuti na put, on zagrli svog oca i svoju majku, a Tobit mu reče: ” Sretan put!“
18 Njegova majka poče plakati i reče Tobitu: ” Zašto si poslao na put moje dijete? Nije li on štap u našoj ruci, on koji ide tamoamo pred nama?
19 Nek' se novac ne dodaje novcu, već nek se računa bezvrijednim u odnosu na naše dijete.
20 Vrstaživota koju nam je Gospod dao dobro nam dostaje.“
21 Ali on njoj reče: ” Ne muči sebe: sve će se dobro završiti za naše dijete u njegovom odlasku kao i u njegovompovratku k nama, i tvoje će oči vidjeti dan kad će se on vratiti k namaživ i zdrav.
22 Ne muči sebe, prestani strahovati za njih, sestro moja: jedan dobri anđeo pratit će njega, njegovo će putovanje uspjeti i on će se vratitiživ i zdrav.“
23 I ona prestade plakati.
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.