4. poglavlje
1 Anđeo koji mi govoraše vrati se probuditi me kao jednog čovjeka kojega treba trgnuti iz njegovog sna.
2 On me zapita: ” Što vidiš ti?“ Ja odgovorih: ” Ja imam jedno prikazanje: to je jedan svijećnjak sav u zlatu, opskrbljen jednim spremištem u gornjem dijelu, sa sedam svjetlila i sedam kljunova za te svjetiljke;
3 s njihovih strana, dvije masline, jedna desno od spremišta, a druga lijevo. “
4 Ja preuzeh i upitah anđela koji mi govoraše: ” Što ovo predstavlja, moj Gospodine? “
5 Anđeo koji mi govoraše odgovori mi: ” Ne znaš li ti što to predstavlja?“ A, ja rekoh: ” Ne, moj Gospodine.“
6 Ovakva je riječ GOSPODOVA u korist Zorobabela: Ni po junaštvu, ni po nasilju, već po mojem Duhu, izjavljuje to GOSPOD, svemogući.
10 Tko je dakle prezrio dan skromnih početaka? Nek' se raduje videći kamen i zabrani u ruci Zorobabelovoj!
11 Ja tad preuzeh i upitah ga: ” Što predstavljaju one dvije masline s desna i s lijeva od svijećnjaka?“
12 Ja preuzeh po drugi put i upitah ga: ” Što predstavljaju te dvije grane od masline koje, posredstvom dva ispusta u zlatu, izlijevaju njihovo zlatno ulje? “
13 On mi reče: ” Ne znaš li ti što one predstavljaju?“ Ja odgovorih: ” Ne, moj Gospodine.“
14 On mi tada reče: ” To su dva čovjeka označena za ulje, oni koji stoje pred Gospodarom sve zemlje.“
7 Što bijaše ti, ti, velika planino? Pred Zorobabelom, ti si postala jedna ravnica otkud je on oslobodio temeljno kamenje u pokličima ”Bravo, bravo za njega! “
8 Riječ GOSPODOVA mi bi upućena ovim riječima:
9 To su ruke Zorobabelove koje su postavile temelje ovoj Kući, one su također te koje će ju i završiti, i vi ćete prepoznati da je to GOSPOD, svemogući koji me poslao k vama.
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.