Čitanja

1Bijaše jedan bolestan čovjek; bijaše to Lazar iz Betanije, sela Marije i njene sestre Marte. 2Radi se o onoj istoj Mariji koja bijaše pomazala Gospodina mirisnim uljem i obrisala mu noge svojim kosama; bijaše to njen brat Lazar koji bijaše bolestan. 3Sestre poslaše reći Isusu: » Gospodine, onaj kojeg ti voliš bolestan je. « 4Čim to saznade, Isus reče: » Ova bolest neće završiti smrću, služit će ona slavi Božjoj: putem nje Sin Božji treba biti slavljen. « 5A Isus voljaše Martu i njenu sestru i Lazara. 6Međutim, iako on znaše da Lazar bijaše bolestan, on ostade još dva dana u mjestu gdje se nalaziše. 7Nakon čega, on reče učenicima: » Vratimo se u Judeju. « 8Učenici njemu rekoše: » Rabbi, još tu nedavno Židovi tražite kako te kamenovati; a ti se hoćeš vratiti onamo? « 9Isus im odgovori: » Nema li dan dvanaest sati? Ako netko hoda danju, on ne posrće jer ima svjetlo ovog svijeta za vidjeti; 10ali, hoda li netko noću, on posrće jer svjetlosti nema u sebi. « 11Nakon što je izgovorio te riječi, on dodade: » Naš prijatelj Lazar je zaspao, ali ja ću ga probuditi. « 12Učenici mu dakle rekoše: » Gospodine, ako je zaspao bit će spašen. « 13Naime, Isus bijaše htio govoriti o smrti Lazarovoj, dok si oni zamišljaše da je on govorio od njegovoj utonulosti u san. 14Isus im tada reče otvoreno: » Lazar je mrtav, 15i ja sam sretan da nisam bio ondje, da biste vjerovali. Ali, hajdemo k njemu! « 16Tad Toma, onaj kojeg su zvali Didim, reče drugim učenicima: » Hajdemo, mi također, i umrimo s njim.« 17Po svom dolasku, Isus pronađe Lazara u grobu; on bijaše ondje već četiri dana. 18kako Betanija bijaše udaljena od Jeruzalema otprilike petnaest stada, 19mnogo Židova bijaše došlo kod Marte i Marije da ih utješe zbog njihovog brata. 20Kad Marta saznade da Isus dolažaše, ona ode pred njega, dok Marija bijaše sjedjela u kući. « 21Marta reče Isusu: » Gospodine, da ti bijaše ovdje, moj brat ne bi bio umro. 22Ali sada opet, ja znam da sve što ćeš ti tražiti od Boga, Bog će tebi to dati. « 23Isus joj reče: » Tvoj će brat uskrsnuti. « 24» Ja znam, odgovori ona, da će uskrsnuti na dan uskrsnuća, posljednjeg dana. « 25Isus joj reče: » Ja sam Uskrsnuće i Život: onaj tko vjeruje u mene, čak i ako umre, živjet će; 26a tko živi i vjeruje u mene neće umrijeti nikada. Vjeruješ li ti to? « 27» Da, Gospodine, odgovori ona, ja vjerujem da si ti Krist, ja vjerujem da si ti Sin Božji, onaj koji dolazi u svijet. « 28Na to ona ode zvati svoju sestru Mariju i reče joj tiho: »Učitelj je ondje i poziva te.« 29Na te riječi, Marija se odmah diže i ode k njemu. 30Isus, naime, ne bijaše još ušao u selo; on se još uvijek nalaziše na mjestu gdje ga Marta bijaše susrela. 31Židovi bijahu s Marijom u kući, i nastojaše ju utješiti. Oni nju vidješe iznenadno ustati za izići, oni ju slijeđaše: oni zamišljaše da ona ide ka grobu za žaliti. 32Kad Marija stiže na mjesto gdje se nalaziše Isus, čim ga ugleda, ona pade k njegovim nogama i reče njemu: » Gospodine, da ti bijaše ovdje moj brat ne bi bio mrtav. « 33Kad on njih vidje žaliti, nju i Židove koji ju praćaše, Isus uzdrhta u sebi, i uznemiri se. 34On reče: » Gdje ste ga ostavili? « Oni odgovoriše: » Gospodine, dođi vidjeti. « 35Tad Isus zaplaka; 36a Židovi rekoše: » Gledajte kako ga on voljaše! « 37Ali, nekolicina između njih rekoše: » Onaj koji je otvorio oči slijepcu, ne bijaše sposoban spriječiti Lazara umrijeti. « 38Tada, ponovo, Isus u sebi uzdrhta, i ode ka grobu; bijaše to jedna špilja kojoj jedan kamen prekrivaše ulaz. 39Isus tada reče: » Odignite ovaj kamen. « Marta, sestra pokojnikova, njemu reče: »Gospodine, on bi trebao već vonjati… ima, naime, već četiri dana.«… 40ali, Isus njoj odgovori: « Nisam li ti rekao, ako vjeruješ, da ćeš vidjeti slavu Božju?« 41Skidoše dakle kamen. Tada, Isus diže oči i reče: » Oče, ja ti zahvaljujem štio si me uslišao. 42Sigurno, ja sam znao da ćeš me ti uvijek uslišati, ali ja sam govorio o ovom mnoštvu koje me okružuje, da bi vjerovali da si me ti poslao. « 43Budući tako rekao, on kriknu jednim snažnim glasom: » Lazare, izlazi! « 44I onaj koji bijaše mrtav, iziđe, nogu i ruku povezanih povojima, i lica obavijenog jednim pokrovom. Isus reče ljudima: » Odvežite ga i pustite ga ići! « 45Mnogi od tih Židova koji bijahu došli kod Marije i koji bijahu vidjeli što Isus bijaše učinio, povjerovaše u njega.