Čitanja

13Evo da će moj sluga pobijediti on će biti na visokom mjestu, uzdignut, oduševljen beskrajno. 14kako god mnošto bi užasnuto zbog njega - toliko da, na toj točki uništenja, njegov lik ne bijaše više onaj ljudski, a njegov izgled ne bijaše više onaj sina Adamovog. - 15isto glede njega mnoštvo će biti opčarano, kraljevi će ostati zatvorenih usta, jer oni vide ono šo bijaše ispričano, i oni promatraju ono što ne bijahu razumjeli govoriti. 53,1Tko je dakle povjerovao u ono što smo čuli govoriti? Ruka. GOSPODOVA, u milost kome bijaše otkrivena? 53,2Pred Njim, onaj je životario kao kakav izdanak, kao jedan korijen potekao iz jedne bezvodne zemlje; ne imaše ni izgleda, ni pojave kakvu smo mi zapažali, ni pojave kakvu smo mi tražili. 53,3On bijaše prezren, ostavljen po strani od ljudi, čovjek boli, srodnik patnje, kao onaj pred kojim se skriva lice svoje; da, prezeren, mi ga ne cijenismo nikako. 53,4U stvari, to su naše opatnje koje je on podnosio, a mi, mi ga ocijenismo ganutim, udarenim od boga i poniženim. 53,5Ali on, on bijaše obeščašćen. zbog naših pobuna, zgažen zabog naših nastranosti: kazna, zalog mira za nas, bijaše na njemu i u njegovim ranama se nalaziše naše ozdravljenje. 53,6Mi svi, kao sitna stoka, mi bijasmo lutalice, mi se upravljasmo svaki k svojem putu, a GOSPOD dade na njega pasti nastranost nas svih. 53,7Zlostavljan, on se ponizi; on ne otvara svojih usta, kao jedno janje odvučeno na klaonicu, kao ovčica pred onima koji ju strižu: ona je nijema; on ne otvara usta. 53,8Pod prinudom, pod sudom, on bijaše otet, ljudi njegovog pokoljenja, tko se njima bavi? Da, on bijaše skinut sa zemlje živućih, zbog pobune svojeg naroda, na njega pade udarac. 53,9Kod zlih grobnica je njegova stavljena, kod bogatih njegov grob, iako nije nasilja počinio i ne imade u ustima svojim prijevare. 53,10Ali, GOSPOD, da, smrvljen patnjom, tebi da; udostoji učiniti od svoje osobe jednu žrtvu pokore, da vidi jedno potomstvo, da produži svoje dane i da dobra volja GOSPODA njegovom rukom postigne cilj. 53,11Plativši svojom osobom, on će vidjeti jedno potomstvo, on će navršiti svoje dane; tek što je saznao, on će podijeliti pravdu, on, moj Sluga, u korist mnoštva, iz razloga da on sam njihove nastranosti podnese. 53,12Od tada ja ću njemu baštinu njegovu skrojiti u mnoštvima, a s mirijadama on će sastaviti svoju baštinu u plijenu, jer je na smrt ogulio sebe samog i što se grješnicima pustio popisati, pošto je nosio, on, grijehe mnoštva i što, za grješnike, on je sebe umiješao.

2GOSPODE, ja sam od tebe načinio svoje utočište, da nikad ne budem razočaran! Oslobodi me svojom pravdom; 6U tvoju ruku ja stavljam svoj dah. Ti si me iskupio, GOSPODE, ti istinski Bog; 12Ja sam oklevetan od svih svojih neprijatelja, i što više, od susjeda svojih; ja sam strah za svoje bliske: vide li me vani, oni bježe. 13Zaboravljen sam, kao kakav umrli izbrisan iz sjećanja, ja nisam više no jedna krhotina. 15Ali ja računam na tebe, GOSPODE. Ja kažem: ” Moj Bog, to si ti.“ 16Moji časovi su u tvojoj ruci; oslobodi me ruke razjarenih neprijatelja! 17Zasijaj licem svojim ponad sluge svoga, spasi me odanošću svojom! 25Budite čvrsti i smioni, vi svi koji se ufate u GOSPODA! Kategorija:Psalmi

14Imajući dakle jednog uzvišenog velikog svećenika, koji je prošao nebesa, Isusa, Sina Božjeg, čvrsto držimo ispovijedanja vjere. 15Mi nemamo, naime, jednog velikog svećenika nesposobnog suosjećati s našim slabostima; on je bio iskušan u svoj sličnosti s nama, ali bez grijeha. 16Napredujmo dakle s punim pouzdanjem prema prijestolju milosti, da bi dobili milosrđe i našli milost, da budemo pomognuti u željeno vrijeme.

1Budući rekao tako, Isus ode, sa svojim učenicima, s one strane potoka Cedrona; bijaše ondje jedan vrt gdje on uđe sa svojim učenicima. 2A Juda, koji ga izruči, poznavaše to mjesto, jer Isus ondje bijaše više puta sakupio svoje učenike. 3On stade na čelo postrojbe i stražara dobivenih od velikih svećenika i farizeja, stiže u vrt s lučima, svjetiljkama i oružjem. 4Isus, znaj ući sve to što će se njemu dogoditi, istupi i reče im: » Koga vi tražite? « 5Oni mu odgovoriše: » Isusa Nazorejca « On im reče: » Ja sam taj. « A, između njih, stajaše Juda koji ga izruči. 6Čim Isus bijaše rekao to sam ja, oni uzmaknuše i padoše. 7Nanovo, Isus ih upita: » Koga tražite vi? « Oni odgovoriše: » Isusa Nazorejca. « 8Isus im odgovori: » Ja sam vam rekao, to sam ja. Ako sam dakle ja taj koga vi tražite, pustite otići ove ovdje. « 9Tako se trebala ispuniti riječ koju Isus bijaše izrekao: » Ja nisam izgubio nikoga od onih koje si mi ti dao.« 10Tada Šimun-Petar, koji nosaše jedan mač, izvuče ga iz korica i udari slugu velikog svećenika, kojem odsječe desno uho; ime tog sluge bijaše Malhus. 11Ali, Isus reče Petru: » Vrati svoj mač u toke! Kupu koju mi je Otac dao, neću li ja popiti? « 12Postrojba sa svojim zapovjednikom i stražari Židova uhvatiše dakle Isusa i svezaše ga. 13Oni ga najprije odvedoše kod Ane. To je punac Kajfi, koji bijaše te godine velikim svećenikom; 14to je onaj isti Kajfa koji bijaše savjetovaše Židove: bolje je da samo jedan čovjek umre za cijeli narod. 15Šimun-Petar i jedan drugi učenik bijahu slijedili Isusa. Kako taj učenik bijaše poznat velikom svećeniku, on uđe s Isusom u palaču velikog svećenika. 16Petar stajaše vani, uz vrata; drugi učenik, onaj koji bijaše poznat velikom svećeniku iziđe, obrati se ženi koja čuvaše vrata i uvede Petra. 17Sluškinja koja čuvaše vrata reče njemu: » Ne bijaše li i ti također, jedan od učenika ovog čovjeka? «; Petar odgovori: » Nisam ja!« 18Sluge i stražari bijahu načinili vatru od žeravica jer bijaše hladno; Petar stajaše s njima i on se također grijaše. 19Veliki svećeni, stade ispitivati Isusa o njegovim učenicima i njegovom poučavanju. 20Isus mu odgovori: » Ja sam otvoreno govorio o svijetu, ja sam uvijek poučavao u sinagogama i u templu, gdje se svi Židovi okupljaju i ništa nisam rekao u tajnosti. 21Zašto me ti ispituješ? Ono što sam ja rekao, pitaj one koji su slušali: oni znaju dobro što sam ja rekao. « 22Na te riječi, jedan od slugu koji se nalazio ondje pljusnu Isusa govoreći: Zar ti tako odgovaraš velikom svećeniku? « 23Isus mu odgovori: » Ako sam zlo govorio pokaži u čemu; ako sam dobro govorio zašto si me udario? « 24Na to Ana posla Isusa, svezanog, Kajfi, velikom svećeniku. 25Međutim, Šimun-Petar bijaše ondje i grijaše se. Rekoše njemu također: » Nisi li ti također jedan od njegovih učenika? « Petar zanijeka govoreći: » Ja to nisam! « 26Jedan od slugu velikog svećenika, rođak onoga kojem Petar bijaše odsjekao uho, njemu reče: » Nisam li te ja vidio u vrtu s njim? « Nanovo Petar to zanijeka a u istom času jedan pijetao zapjeva. 28Međutim, bijahu doveli Isusa kod Kajfe u upraviteljev dvor. Bijaše tek svanulo. Oni koji ga bijahu doveli ne uđoše u dvor da se ne uprljaju i da mogu jesti Pashu. 29Pilat dođe k njima napolje i upita ih: « Koju optužbu podnosite protiv ovog čovjeka? « 30Oni odgovoriše: » Da ova osoba nije počinila zlo zar bismo ju predali? « 31Pilat im tad reče: » Uzmite ga i sudite mu prema vašem zakonu. « Židovi mu rekoše: » Nije nam dopušteno osuditi koga na smrt! « 32Tako se trebaše ispuniti riječ kojom Isus bijaše označio kojom smrću trebaše umrijeti. 33Pilat dakle uđe u dvor. On pozva Isusa i reče mu: » Jesi li ti kralj Židova? « 34Isus mu odgovori: » Kažeš li ti to sam ili su ti drugi tebi rekli o meni? « 35Pilat mu odgovori: » Jesam li ja Židov? « Tvoj vlastiti narod, veliki svećenici su te izručili meni! Što si učinio? « 36Isus odgovori:»Moje kraljevanje nije od ovog svijeta. Da moje kraljevanje bijaše od ovog svijeta, moji bi se stražari borili da ja ne budem izručen Židovima. Moje kraljevstvo, sada, nije odavde. « 37Pilat mu tada reče: » Ti si dakle kralj? «; Isus mu odgovori: » To si ti rekao da sam ja kralj. Ja sam rođen i došao u svijet da svjedočim istini. Tko je rođen iz istine sluša moj glas. « 38Pilat mu reče » Što je istina? « Na tu riječ, on ode ponovo pronaći Židove napolju i reče im: S moje strane, ja ne nalazim protiv njega glavni predmet optužbe. 39Već kako je običaj kod vas da vam ja oslobodim nekoga u vrijeme Pashe, hoćete li vi da vam ja oslobodim kralja Židova? « 40Tad oni stadoše kričati: »Ne toga, već Barrabasa!«, a taj Barrabas bi jedan razbojnik. 19,1Tad Pilat odvede Isusa i dade ga izbičevati. 19,2Vojnici, koji bijahu ispleli jednu krunu od trnja, staviše mu je na glavu i baciše na njega jedan purpurni ogrtač. 19,3Primaknuše se njemu i govoraše: » Zdravo, kralju Židova! « I stadoše ga udarati. 19,4Pilat se vrati napolje i reče Židovima: » Vidite, ja ću ga odvesti napolje; vi morate znati da ja ne nalazim glavnog predmeta optužbe protiv njega. « 19,5Isus dođe tada napolje; nosio je krunu od trnja i purpurni ogrtač. Pilat im reče: » Evo čovjeka! « 19,6Ali, čim ga veliki svećenici i njihovi ljudi vidješe stadoše se derati: » Razapni ga! Razapni ga! « Pilat im reče: » Uzmite ga vi sami i razapnite ga; što se mene tiče, ja ne nalazim glavnog predmeta optužbe protiv njega. « 19,7Židovi mu uzvratiše: » Mi imamo jedan zakon, i prema tom zakonu on mora umrijeti, jer se izdavao za Sina Božjeg! « 19,8Kad Pilat sasluša taj govor, on bi još više užasnut. 19,9On stiže ponovo u dvori reče Isusu: » Otkud dolaziš ti? « Ali, Isus mu ne dade nikakav odgovor. 19,10Pilat mu tada reče: » To ti meni odbijaš govoriti! Ne znaš li ti da ja imam vlast osloboditi kao što imam vlast razapeti te? « 19,11Ali, Isus njemu odgovori: » Ti nemaš na da mnom nikakve vlasti ako ti nije dana odozgo; zato onaj koji je mene izručio tebi nosi još veći grijeh. « 19,12Otada, Pilat tražaše kako ga osloboditi, ali Židovi stadoše vikati i govoraše: » Ako ga ti oslobodiš, nećeš se ponijeti kao prijatelj Cezarov! Jer, tko se izdaje za kralja, izjašnjava se protiv Cezara. « 19,13Čim sasluša te riječi, Pilat dade izvesti Isusa i sjede na podij, na trgu koji se zove Litostrotos - na hebrejskom Gabata -. 19,14Bijaše to dan Priprema za Pashu, oko šestog sata. Pilat reče Židovima: » Evo vašeg kralja! « 19,15Ali, oni stadoše vikati: » Na smrt! Na smrt! Razapni ga! « Pilat preuze: » Treba li mi razapeti vašeg kralja «; veliki svećenici odgovoriše: » Nama je samo Cezar kralj. « 19,16Tad im on njega izruči da bude razapet. Oni se dakle domogoše Isusa. 19,17Noseći sam svoj križ, Isus iziđe i stiže u mjesto zvano lubanja, što se na hebrejskom kaže Golgota. 19,18Ondje oni njega razapeše kao i dvojicu drugih, sa svake strane po jednog i u sredini, Isusa 19,19Pilat bijaše sastavio jedan natpis koji dade postaviti na križ: » Isus Nazorejac, kralj Židova. « 19,20Taj natpis, dosta Židova pročita, jer, mjesto gdje Isus bijaše razapet bijaše blizu grada a tekst bijaše na hebrejskom, latinskom i grčkom. 19,21veliki svećenici Židova rekoše Pilatu: » Nije trebalo napisati kralj Židova, već da je ta osoba tvrdila da je kralj Židova. « 19,22Pilat odgovori: » Ono što ja napisah, napisah. « 19,23Kad vojnici završiše razapinjati Isusa, oni uzeše njegovu odjeću i razdijeliše ju na četiri dijela, po jedan za svakog. Ostala je Tunika; ona bijaše bez šavova, izatkana u jednom jedinom komadu počev odozgo. 19,24Vojnici rekoše između sebe: » Ne razdirimo ju, ždrijebajmo radije kome će pripasti «, tako da bude ispunjeno Pismo: Oni podijeliše odjeću moju, a tuniku moju ždrijebaše. Evo dakle, što učiniše vojnici. 19,25Blizu križa Isusovog nalaziše se njegova majka, sestra njegove majke, Marija, žena Klopasova i Marija iz Magdale. 19,26Videći tako svoju majku i blizu nje učenika kojeg voljaše, Isus reče svojoj majci: » Ženo, evo sina tvog. « 19,27Potom on reče učeniku: » Evo tvoje majke. « I od tog časa, učenik ju uze k sebi. 19,28Nakon toga, znaj ući da čim sve bude izvršeno, da bi Pismo bilo ispunjeno do kraja, Isus reče: » Žedan sam. «; 19,29bijaše ondje jedan vrč napunjen octom, pričvrstiše jednu spužvu natopljenu octom na kraj jedne grane miloduha i prinesoše ju njegovim ustima. 19,30Čim uze ocat, Isu reče: » Sve je ispunjeno « i saginjući glavu ispusti duh. 19,31Međutim, kako to bijaše dan Priprema, Židovi, iz straha da tijela ne ostanu na križu tijekom šabata, - taj šabat bijaše jedan dan posebno svečan - zatražiše Pilatu da im da polomiti noge i da ih daju skinuti. 19,32Vojnici dođoše dakle, oni slomiše noge prvom, potom drugom od onih koji bijahu razapeti s njim. 19,33Stigavši k Isusu, oni ustanoviše da on već bijaše mrtav i pa oni mu ne slomiše noge. 19,34Ali, jedan od vojnika, ubodom koplja, udari ga u rebro i odmah otud iziđoše krv i voda. 19,35Onaj koji je vidio posvjedočio je, a njegovo svjedočenje je sukladno istini i uostalom taj zna da to što kaže istinito je da biste vi također vjerovali. 19,36Naime, sve se ovo dogodilo da bi se ispunilo Pismo: Ni jedna od njegovih kostiju neće biti slomljena; 19,37ima također jedan drugi odlomak Pisma koji kaže: Oni će vidjeti onoga koga su proboli. 19,38Nakon tih događanja, Josip iz Arimateje, koji bijaše jedan od Isusovih učenika, ali se skrivaše iz straha od Židova, zaiska u Pilata dopuštenje skinuti tijelo Isusovo. Pilat mu odobri i Josip dođe skinuti tijelo. 19,39Nikodem dođe također, onaj koji je tu nedavno išao naći Isusa u sred noć. On donese jednu smjesu mirhe i aloje od otprilike sto livri. 19,40Oni dakle uzeše Isusovo tijelo i omotaše ga povojima, namirisanim, slijedeći način ukopavanja Židova. 19,41Na mjestu gdje Isus bijaše raspet bijaše jedan vrt, i u tom vrtu jedan potpuno nov grob gdje nikad nitko ne bijaše položen. 19,42Zbog židovskih Priprema, i kako taj grob bijaše blizu, oni ondje položiše Isusa.