Čitanja
srijeda, 8. travnja 2026.
1. tjedan vazmenog vremena
Za ovaj dan prikazujemo odlomke po redu čitanja lekcionara (knjiga i poglavlje); točne granice stihova još provjeravamo prema službenom Redu čitanja.
Prvo čitanje
Dj 3,1-10
Prvo čitanje
Dj 3,1-10
1Petar i Ivan uspinjaše se u Templ za molitvu u tri sata poslije podne. 2Donosili su tu jednog čovjeka koji bijaše obogaljen od rođenja svoga svaki dan postavljaše ga na vrata Templa zvana » Lijepa Vrata « za moliti milostinju u onih koji ulažaše u Templ. 3Kad vidje Petra i Ivana koji ulažaše u Templ, on ih zamoli za dobiti milostinju. 4Petar tada, kao i Ivan, upre pogled u njega: » Pogledaj nas! « 5Čovjek ih promatraše, jer očekivaše dobiti nešto od njih. 6Petar tada reče: » Zlata ili srebra, ja nemam; ali, ono što imam ja ti to dajem: u ime Isusa Krista Nazorejca hodaj! « 7I, uzimajući ga za desnu ruku, on ga pokrenu ustati. U istom trenutku noge i zglobovi čovjekovi se učvrstiše: 8jednim skokom on ustade i prohoda; on uđe s njima u Templ hodajući, poskakujući i hvaleći Boga. 10Prepoznaše ga: bijaše to zaista onaj koji se nalažaše, za prositi, pokraj Lijepih Vrata Templa. I ljudi ostadoše potpuno iznenađeni i smeten onim što se njemu dogodilo.
Psalam
Ps 31
Psalam
Ps 31
1 2GOSPODE, ja sam od tebe načinio svoje utočište, da nikad ne budem razočaran! Oslobodi me svojom pravdom; 3otvori prema meni uho! Brzo! Oslobodi me! Budi za mene stijena utvrđena, tvrđava koja će me spasiti. 4Ti si moja stijena i moja tvrđa. Za čast tvojeg imena, ti ćeš me voditi i usmjeravati. 5Ti ćeš me osloboditi mreže razapete protiv mene, jer ti si moja tvrđa. 6U tvoju ruku ja stavljam svoj dah. Ti si me iskupio, GOSPODE, ti istinski Bog; 7Ja mrzim one koji se uzadaju u prazne tlapnje; ja, ja računam na GOSPODA. 8Ja ću plesati od radosti za tvoju pouzdanost, jer ti si vidio moj jad i spoznao moju nevolju. 9Ti me nisi izručio u ruke mojem neprijatelju, ti si me ponovo stavio na noge, ti si mi dao slobodu. 10Milost, GOSPODE! Ja sam u nevolji: bol mi izjeda oči. grlo i trbuh. 11Moj se život svršava u tuzi, moje godine u jecanjima. Zato što sam griješio, ja sam izgubio svoje snage i imam kosti nagrižene. 12Ja sam oklevetan od svih svojih neprijatelja, i što više, od susjeda svojih; ja sam strah za svoje bliske: vide li me vani, oni bježe. 13Zaboravljen sam, kao kakav umrli izbrisan iz sjećanja, ja nisam više no jedna krhotina. 14I ja čujem naklapanje svjetine: ” On zastrašuje okolicu!“ Oni su se udružili protiv mene, oni se rote za oduzeti mi život. 15Ali ja računam na tebe, GOSPODE. Ja kažem: ” Moj Bog, to si ti.“ 16Moji časovi su u tvojoj ruci; oslobodi me ruke razjarenih neprijatelja! 17Zasijaj licem svojim ponad sluge svoga, spasi me odanošću svojom! 18GOSPODE, nek' ja ne budem razočaran što sam te zazvao! Ali nek' bezbožni budu razočarani i ušutkani u paklovima! 19Nek' budu nijeme, te usne lažljive, koje govore prtiv pravde nerazborito, nabusito i prezrivo! 20Nek' budu velika dobročinstva koja ti čuvaš onima koji se tebe boje! Ti njih dodijeljuješ svima kojima si utočištem, pred cijelim svijetom. 21Ti njih skrivaš ondje gdje se tvoje lice skriva daleko od ljudskih spletaka. Ti ih stavljaš u zaklon od napadačkih ogovaranja. 22Blagoslovljen budi GOSPOD, jer njegova pouzdanost je za mene načinila čudo jedno u gradu opkopanom. 23A ja, obeznađen, ja rekoh: ” Ja sam isključen iz tvog vida.“ Ali ti si čuo moj glas preklinjući kad sam ja vapio prema tebi. 24Ljubite GOSPODA, vi svi njegovi vjerni! GOSPOD čuva vjerujuće, ali osionom, on vraća milo za drago. 25Budite čvrsti i smioni, vi svi koji se ufate u GOSPODA! Kategorija:Psalmi
Evanđelje
Lk 24,13-35
Evanđelje
Lk 24,13-35
13Kad evo, tog istog dana, dvojica između njih stigoše u selo zvano Emaus, na dva sata hoda od Jeruzalema. 14Oni govoraše između sebe o svim tim događanjima. 15A, dok oni još razgovaraše i raspravljaše zajedno, Isus glavom njih stiže i putovaše s njima; 16ali, njihove oči bijahu spriječene prepoznati ga. 17On im reče: » Idući, kakve ste vi riječi izmijenili između sebe? « Tad se oni zaustaviše, turobnog izgleda. 18Jedan od njih, zvan Kleofas, njemu odgovori: » Ti si jedini u Jeruzalemu koji nije doznao što se jučer dogodilo ovdje! « 19»Što dakle? « Reče im on. Oni mu odgovaraše: » Ono što se tiče Isusa iz Nazareta, koji bi moćan prorok na djelu i u riječi pred Bogom i pred svim narodom: 20kako su ga naši veliki svećenici i naši poglavari izručili da bude osuđen na smrt i razapet; 21a mi, mi se nadasmo da on bijaše onaj koji će osloboditi Izrael. Ali, osim svega toga, evo treći dan je kako su se ti događaji zbili. 22Ipak, nekoliko žena koje su od naših uznemirile su nas: budući u rano jutro došle k grobu, 23i ne našavši njegovog tijela, one su došle reći da su sve imale isto viđenje anđela koji ga je proglasio živim. 24Nekolicina od naših drugova su otišli na grob i ono što su našli odgovara onome što žene bijahu rekle; ali njega nisu vidjele. « 25A on im reče: » Duhovi bez pameti, srca spora za povjerovati svemu onome što su rekli proroci! 26Nije li trebalo da Krist sve to propati i da uđe u svoju slavu? « 27I, počevši s Mojsijem i sa svim prorocima, on im objasni u svim spisima što se odnosilo na njega. 28Oni se približiše k selu gdje su se uputili, a on, dade na znanje kao da hoće ići dalje. 29Oni navaljivaše na njega govoreći: » Ostani s nama jer, dolazi večer i dan je već poodmakao. « I on uđe da ostane s njima. 30A, kad se bi smjestio za stol, on uze kruh, izgovori blagoslov, prelomi ga i dade njima. 31Tad njihove oči biše otvorene i oni ga prepoznaše, potom im on posta nevidljiv. 32I oni rekoše jedni drugima: » Nije li naše srce gorjelo u nama dok nam govoraše putem i otvaraše nam Spise? « 33I istog časa, oni pođoše i vratiše se u Jeruzalem; oni nađoše Jedanaestoricu zajedno s njihovim drugovima, 34koji im rekoše: » To je istina! Gospodin je uskrsnuo, i on se prikazao Šimunu. « 35A ni, ispričaše što se bijaše dogodilo usput i kako ga bijahu prepoznali pri prelamanju kruha.
Reference prema Ordo Lectionum Missae (1981.); tekst iz javno dostupnog prijevoda (vidi /o-nama/)