Čitanja dana

Čitanja

subota, 16. svibnja 2026.

6. tjedan vazmenog vremena

Za ovaj dan prikazujemo odlomke po redu čitanja lekcionara (knjiga i poglavlje); točne granice stihova još provjeravamo prema službenom Redu čitanja.

Prvo čitanje

Dj 7

1veliki svećenik ga upita: » Da li je to točno? « 2Stjepan odgovori: » Braćo i oci, slušajte. Bog slave se objavio našem ocu Abrahamu kad on bijaše u Mezopotamiji, prije no što će stanovati u Haranu. 3I on mu je rekao: Napusti svoju zemlju i obitelj svoju i idi u zemlju koju ću ti ja pokazati. 4Abraham tada napusti zemlju Kaldejaca i ode stanovati u Haran. Otada, nakon smrti njegovog oca, Bog njega sprovede u zemlju koju vi sada nastanjujete. 5Ne dade mu on nikakva vlasništva u ovoj zemlji, ništa čak gdje bi nogu stavio, ali, obeća njemu dati ju u posjed kao i njegovom potomstvu poslije njega, iako Abraham nije imao djece. 6A Bog reče ovako: Njegovo potomstvo boravit će u zemlji stranaca, stavit će ga u ropstvo i zlostavljati tijekom 400 godina. 7Ali, narod čiji će oni biti robovi, ja ću suditi, reče Bog, i nakon toga oni iziđoše i obaviše mi obred u tom mjestu. 8On njemu dade savez obrezanja i tako kad bi rođen Izak, Abraham ga obreza osmi dan. Izak isto učini s Jakovom, a Jakov za dvanaest praotaca. 9» Ljubomorni na Josipa, praoci ga prodadoše u Egipat. Ali, Bog bijaše s njim; 10izuče ga iz svake nevolje i dade mu milost i mudrost pred Faraonom, kraljem Egipta, koji ga postavi upraviteljem nad Egiptom i nad svom svojom kućom. 11A naiđe jedna glad u svem Egiptu i u Kanaanu; nevolja bijaše velika i naši očevi ne uspijevaše se više snabdijevati. 12Budući doznali da imaše živeži u Egiptu, Jakov posla onamo naše očeve po prvi puta; 13drugi put, Josip se dade prepoznati svojoj braći, i njegovo podrijetlo bi otkriveno Faraonu. 14Josip tada posla tražiti Jakova, svog oca i svu svoju rodbinu, u svemu 75 osoba. 15Jakov siđe dakle u Egipat, i umrije ondje kao i naši očevi. 16Odnesoše ih u Sihem i položiše u grobnicu koju Abraham bijaše kupio za srebro u sinova Emorovih, oca Sihema. 17» Kako se približavaše vrijeme kad se trebalo ispuniti svečano obećanje koje Bog bijaše dao Abrahamu, narod se poveća i namnoži u Egiptu, 18sve do pojavljivanja jednog drugog kralja u Egiptu, koji ne bijaše poznavao Josipa. 19Podmuklo, taj kralj udari na naš rod: njegova zlohotnost prema očevima išla je sve do izvrgavanja pogibli novorođenčadi da bi ih spriječili živjeti. 20Tada, u to vrijeme rođen je i Mojsije; on bijaše lijep u očima Božjim. Tijekom tri mjeseca, on bi podizan u kući svog oca 21i, budući izložen pogibli, kćer ga faraonova prihvati i podiže kao svog vlastitog sina. 22Mojsije bi uveden u svu mudrost Egipćana i bijaše moćan u riječima svojim i u djelima svojim. 23» Kad on bi napunio 40 godina, dođe mu ideja otići među svoju braću, Izraelite. 24Videći jednog od njih u nevolji, on ga uze u zaštitu i, za osvetiti tog zlostavljanog brata, on udari Egipćanina. 25On je mislio dati razumjeti svojoj braći da Bog, svojom rukom, njima donosiše spasenje; ali, oni ga ne razumješe. 26Slijedećeg dana, vidješe ga posredovati u jednoj tučnjavi dok pokušavaše pomiriti protivnike: Prijatelji, reče im on, vi ste braća zašto se zlostavljate? 27Ali, onaj koji zlostavljaše svog druga odbi Mojsija ovakvim riječima: Tko te postavio poglavarom i sudcem nad nama? 28Hoćeš li i mene ubiti kao što si jučer ubio Egipćanina? 29Na te riječi Mojsije pobježe i skloni se u zemlju Madijan, gdje imaše dva sina. 30Po isteku 40 godina, jedan anđeo njemu se prikaza u pustinji brda Sinaj u plamenu jednog zapaljenog grma. 31Mojsije, iznenađen tim viđenjem htjede se približiti da pogleda; glas Gospodinov se dade čuti; 32ja sam Bog tvojih otaca, Bog Abrahama, Izaka i Jakova. Sav drhteći, Mojsije se više nije usuđivao pogledati. 33Tada mu Gospodin reče: Skini svoje sandale sa svojih nogu, jer ovo mjesto gdje stojiš jest sveta zemlja. 34Da, ja sam vidio bijedu svog naroda u Egiptu i čuo sam njegovo uzdisanje; ja sam sišao osloboditi ga. A sada, idi, ja te šaljem u Egipat. 35» Taj Mojsije koji bijaše odbačen riječima: » Tko te postavio poglavarom i sudcem?, jest onaj kojeg je Bog poslao kao poglavara i osloboditelja, posredovanjem anđelovim koji mu se bijaše prikazao u grmu. 36To je onaj koji ih je izveo iz Egipta izvodeći čuda i znakove u zemlji Egipat, u Crvenom moru i u pustinji tijekom 40 godina. 37On je taj Mojsije koji je rekao Izraelitima: Bog će vam podići između vaše braće jednog proroka poput mene. 38On je taj, dok sabor bi u pustinji, koji stajaše između naših otaca i anđela, koji govoraše na brdu Sinaj; on je taj koji primi riječi života da ih da nama. 39Ali, naši očevi ne htjedoše mu se pokoriti; oni ga odbaciše, i mišlju se vratiše u Egipat. 40Oni, naime, rekoše Aaronu: Načini nam bogove koji hodiše na čelu našem; jer, taj Mojsije koji nas je izveo iz Egipta, mi ne znamo što je bilo s njim. 41Oni načiniše jedno tele u one dane, ponudiše jednu žrtvu tom idolu i slaviše radosno djelo svojih ruku. 42Za uzvrat, Bog ih izruči obredu vojske nebeske, kao što je pisano u knjizi proroka: Nudiste li mi vi milodare i žrtve tijekom 40 godina u pustinji, dome Izraelov? 43Vi ste nosili šator Molohov i zvijezdu vašeg boga Refana, te slike koje ste načinili za obožavati ih. Također, ja ću vas, prognati s one strane Babilona. 44» Naš očevi imađaše u pustinji šator svjedočenja: onaj koji govoraše Mojsiju bijaše mu rekao da ga načini po primjeru koji bijaše vidio. 45Naši očevi, budući ga primili, uvedoše ga, pod vodstvom Jozuinim, u zemlju osvojenu od naroda koje Bog otjera pred njima; on bi ondje sve do dana Davidovih. 46Onaj pak, nađe milost pred Bogom i zaiska naklonost za izgraditi jedno boravište za Boga Jakovljeva. 47Ali, Solomon bi taj koji sagradi kuću. 48A ipak, Sve-Višnji ne nastanjivaše zgrade podignute rukom ljudi. Kao što kaže prorok: 49Nebo je moj prijestol a zemlja klupica pod mojim nogama. Koju ćete mi vi kuću izgraditi, kaza Gospodin, i koje li će biti mjesto mog odmora? 50Nije li moja ruka ta koja je stvorila sve te stvari? 51» Ljudi nesavitljive šije, neobrezanih srca i ušiju, uvijek vi odupiraste se Svetom Duhu; vi ste zaista kao i vaši očevi. 52Kojeg od proroka vaši očevi nisu progonili? Oni su čak ubijali one koji su unaprijed najavljivali dolazak Pravednikov, onog istog kojeg ste vi sada izdali i ubili. 53Vi ste primili Zakon proglašen od anđela, i niste ga pazili. 54Te ih riječi razgnjeviše i oni keziše zube protiv Stjepana. 55Ali on; ispunjen Svetim Duhom, uprije oči u nebo: vidje on slavu Boga i Isusa stajati desno Bogu. 56» Evo, reče on, ja promatram otvorena nebesa i Sina čovjekovog stajati desno Bogu. « 57On tad zavikaše snažnim kricima, začepljujući uši. Potom, svi skupa, oni se baciše na njega, 58odvukoše ga izvan grada i stadoše ga kamenovati. Svjedoci bijahu stavili svoju odjeću pred noge zvanom Saul. 59Dok ga oni kamenovaše, Stjepan izgovori ovo zazivanje: » Gospodine Isuse, primi duh moj. « 60Potom on savi koljena i ispusti snažan krik: » Gospodine, ne uračunaj im grijeh ovaj. « I na te riječi on umrije.

Psalam

Ps 14

1Luđaci si govore: ” Nema tu Boga!“ Pokvareni, oni su počinili užase; ni jedan nije postupio dobro. 2Nebesa, GOSPOD se nagnuo k ljudima, da vidi ima li i jedan pametan, koji traži Boga. 3Svi zavedeni, oni su se ujedinili u poroku; ni jedan ne postupa dobro, ni jedan jedini. 4Jesu li neznalice svi ti zlodjelnici, koji izjedaše moj narod, jedući njihov kruh, i ne zazivajući GOSPODA! 5i evo ih kako su zadrhtali, jer Bog bijaše u taboru pravednika. 6Vi se podrugujete nadama nesretnika, ali, GOSPOD je njegovo utočište. 7Tko daje, sa Siona, pobjedu Izraeluđ Kad GOSPOD dovodi zarobljenike iz svog puka, Jakov kliče, Izrael je u radosti. Kategorija:Psalmi

Evanđelje

Iv 4

1Kad Isus doznade da farizeji bijahu čuli govoriti da ima više učenika i da krsti više od Ivana, 2- istinu govoreći, Isus sam ne kršćaše, već njegovi učenici - 3on napusti Judeju i stiže u Galileju. 4A, trebalo mu je prijeći kroz Samariju. 5Tako on naiđe u jedan samarijski grad zvan Sišar, nedaleko od zemlje dane od Jakova njegovom sinu Josipu, 6ondje gdje se isto nalazio zdenac Jakovljev. Umoran od putovanja, Isus bijaše sasvim prosto sjeo na rub zdenca. Bijaše to otprilike šesti sat. 7Stiže jedna žena iz Samarije za naliti vode. Isus joj reče: » Daj mi piti. « 8Njegovi učenici, naime, bijahu otišli u grad kupiti štogod za jelo. 9Ali, ta žena, ta Samaritanka njemu reče: » Kako? Ti, jedan Židov, ti od mene išćeš piti, od jedne samaritanske žene! « Židovi, naime, nisu htjeli ništa zajedničkog imati sa Samaritancima. 10Isus joj odgovori: » Da ti znaš dar Božji i tko je onaj koji ti kaže: Daj mi piti, ti si ta koja bi pitala, da ti on da žive vode. « 11Žena njemu reče: » Gospodine, ti nemaš čak ni jednu posudu a zdenac je dubok; otkud ti dakle držiš ovu vodu živom? 12Da li si ti već no naš otac Jakov koji nam je dao zdenac i koji, on sam, pio je ovdje kao i njegovi sinovi i njegova stoka? « 13Isus njoj odgovori: » Onaj tko pije ove vode ovdje opet će ožednjeti; 14ali, onaj tko pije vode koju mu ja budem dao nikad više neće osjećati žeđ; naprotiv, voda koju ću ja njemu dati postat će u njemu jedan živi izvor vječnog života. « 15Žena njemu reče: » Gospodine, daj mi te vode da i ja više ne žeđam i da ne moram dolaziti nalijevati ovdje. 16Isus joj reče, idi zovni svog muža i vrati se ovamo. « 17Žena mu odgovori: » Ja nemam muža. « 18Isus joj reče: » Ti dobro veliš: ja nemam muža; ti si ih imala pet i onaj kojeg imaš nije tvoj muž. To što si rekla istina je. « 19» Gospodine, reče mu žena, ja vidim da si ti jedan prorok. 20Naši su očevi obožavali ovu planinu a vi, vi tvrdite da se u Jeruzalemu nalazi mjesto koje treba obožavati. « 21Isus joj reče: » Vjeruj meni, ženo, čas dolazi kad to neće biti ni na ovoj planini niti u Jeruzalemu gdje ćete vi obožavati Oca. 22Vi obožavate ono što ne poznajete; mi obožavamo ono što poznajemo, jer dolazi spas Židova. 23Ali dolazi čas, on je ovdje, kad će istinski obožavatelji obožavati Oca u duhu i u istini; takvi su obožavatelji koje traži Otac. 24Bog je duh i zato oni koji ga obožavaju trebaju ga obožavati u duhu i u istini. « 25Žena mu reče:»Ja znam da jedan Spasitelj treba doći - onaj koji se zove Krist -. Kad on bude došao, on će nam najaviti sve stvari. « 26Isus joj reče: »Ja sam to, ja koji ti govori. « 27Na to stigoše njegovi učenici. Oni se iznenadiše da Isus govoraše s jednom ženom; međutim nitko mu ne reče: »Što tražiš ti? « ili » Zašto razgovaraš s njom?« 28Tada žena, ostavljajući svoj vrč, ode u grad i reče ljudima: 29» Dođite dakle vidjeti jednog čovjeka koji mi je rekao sve što sam učinila. Nije li to Krist? « 30Oni iziđoše iz grada i odoše k njemu. 31U međuvremenu, učenici ga nutkaše: » Rabbi, jedi dakle. « 32Ali, on im reče: » Ja imam za jesti jednu hranu koju vi ne poznajete. « 33Na to učenici rekoše između sebe: » Bit će da mu je netko dao jesti. « 34Isus im reče: » Moja hrana, jest činiti volju onoga tko me je poslao i izvršavati njegovo djelo. « 35Ne kažete li vi sami sebi: Još četiri mjeseca i doći će žetva? Ali, ja vam kažem: dignite oči i gledajte; polja su već pobijeljela za žetvu! 36Žetelac već prima plaću i sakuplja plodove za vječni život, kao i onaj koji sije i onaj koji žanje radovat će se zajedno. 37Jer, u ovome je istinita izreka koja kaže: jedan sije, drugi žanje. 38Ja sam vas poslao žeti ono štio vas nije stajalo nikakvog truda; drugi su se trudili, a vi ste ušli u ono što ih je stajalo toliko truda. « 39Mnogo je Samaritanaca iz tog grada povjerovalo u njega zbog riječi žene koja je potvrdila: » On mi je rekao sve što sam učinila. « 40Također, kad su stigli k njemu, Samaritanci ga moljaše da ostane kod njih. I on ostade dva dana. 41Znatno brojniji još bijahu oni koji povjerovaše zbog njegove riječi u njega; 42i oni rekoše ženi: Nije to samo zbog tvojih riječi što mi vjerujemo; mi sami čuli smo njega i znamo da je on uistinu Spasitelj svijeta.« 43Dva dana kasnije, Isus napusti ta mjesta i stiže ponovo u Galileju. 44On, naime, bijaše potvrdio sobom da jedan prorok nije štovan u svojem vlastitom zavičaju. 45Međutim, kad on stiže u Galileju, Galilejci mi prirediše prisan prijem: oni bijahu išli u Jeruzalem za blagdan, oni također, i mogli su vidjeti ono što Isus bijaše napravio. 46Isus se dakle vrati u Kanu galilejsku gdje bijaše napravio vino od vode. Bijaše ondje jedan kraljevski časnik čiji sin bijaše bolestan u Kafarnaumu. 47Čuvši da Isus dolazi iz Judeje u Galileju, on ga dođe naći i moljaše ga da siđe u izliječiti njegovog sina koji umiraše. 48Isus mu reče: » Da vi dakle ne vidjeste znakove i čuda, vi dakle ne biste nikad vjerovali! « 49Časnik mu reče Gospodine, siđite prije nego moje dijete ne umre. 50Isus mu reče: » Idi, tvoj sin živi. « Taj čovjek povjerova riječi koju Isus bijaše izrekao i stavi se na put. 51Dok on silažaše, njegove sluge dođoše mu u susret i rekoše: » Tvoje dijete je živo! « 52On ih upita u koliko sati se ono oporavilo a oni odgovoriše: » Jučer, oko sedmog sata, napustila ga je groznica. « 53Otac ustanovi da to bijaše u isti čas kad mu Isus bijaše rekao: » Tvoj sin živi. « Od tada on vjerovaše, on i svi njegovi ukućani. 54Takav bi drugi znak koji Isus ostvari kad stiže ponovo iz Judeje u Galileju.

Reference prema Ordo Lectionum Missae (1981.); tekst iz javno dostupnog prijevoda (vidi /o-nama/)