Čitanja

1Kad Isus doznade da farizeji bijahu čuli govoriti da ima više učenika i da krsti više od Ivana, 2- istinu govoreći, Isus sam ne kršćaše, već njegovi učenici - 3on napusti Judeju i stiže u Galileju. 4A, trebalo mu je prijeći kroz Samariju. 5Tako on naiđe u jedan samarijski grad zvan Sišar, nedaleko od zemlje dane od Jakova njegovom sinu Josipu, 6ondje gdje se isto nalazio zdenac Jakovljev. Umoran od putovanja, Isus bijaše sasvim prosto sjeo na rub zdenca. Bijaše to otprilike šesti sat. 7Stiže jedna žena iz Samarije za naliti vode. Isus joj reče: » Daj mi piti. « 8Njegovi učenici, naime, bijahu otišli u grad kupiti štogod za jelo. 9Ali, ta žena, ta Samaritanka njemu reče: » Kako? Ti, jedan Židov, ti od mene išćeš piti, od jedne samaritanske žene! « Židovi, naime, nisu htjeli ništa zajedničkog imati sa Samaritancima. 10Isus joj odgovori: » Da ti znaš dar Božji i tko je onaj koji ti kaže: Daj mi piti, ti si ta koja bi pitala, da ti on da žive vode. « 11Žena njemu reče: » Gospodine, ti nemaš čak ni jednu posudu a zdenac je dubok; otkud ti dakle držiš ovu vodu živom? 12Da li si ti već no naš otac Jakov koji nam je dao zdenac i koji, on sam, pio je ovdje kao i njegovi sinovi i njegova stoka? « 13Isus njoj odgovori: » Onaj tko pije ove vode ovdje opet će ožednjeti; 14ali, onaj tko pije vode koju mu ja budem dao nikad više neće osjećati žeđ; naprotiv, voda koju ću ja njemu dati postat će u njemu jedan živi izvor vječnog života. « 15Žena njemu reče: » Gospodine, daj mi te vode da i ja više ne žeđam i da ne moram dolaziti nalijevati ovdje. 16Isus joj reče, idi zovni svog muža i vrati se ovamo. « 17Žena mu odgovori: » Ja nemam muža. « 18Isus joj reče: » Ti dobro veliš: ja nemam muža; ti si ih imala pet i onaj kojeg imaš nije tvoj muž. To što si rekla istina je. « 19» Gospodine, reče mu žena, ja vidim da si ti jedan prorok. 20Naši su očevi obožavali ovu planinu a vi, vi tvrdite da se u Jeruzalemu nalazi mjesto koje treba obožavati. « 21Isus joj reče: » Vjeruj meni, ženo, čas dolazi kad to neće biti ni na ovoj planini niti u Jeruzalemu gdje ćete vi obožavati Oca. 22Vi obožavate ono što ne poznajete; mi obožavamo ono što poznajemo, jer dolazi spas Židova. 23Ali dolazi čas, on je ovdje, kad će istinski obožavatelji obožavati Oca u duhu i u istini; takvi su obožavatelji koje traži Otac. 24Bog je duh i zato oni koji ga obožavaju trebaju ga obožavati u duhu i u istini. « 25Žena mu reče:»Ja znam da jedan Spasitelj treba doći - onaj koji se zove Krist -. Kad on bude došao, on će nam najaviti sve stvari. « 26Isus joj reče: »Ja sam to, ja koji ti govori. « 27Na to stigoše njegovi učenici. Oni se iznenadiše da Isus govoraše s jednom ženom; međutim nitko mu ne reče: »Što tražiš ti? « ili » Zašto razgovaraš s njom?« 28Tada žena, ostavljajući svoj vrč, ode u grad i reče ljudima: 29» Dođite dakle vidjeti jednog čovjeka koji mi je rekao sve što sam učinila. Nije li to Krist? « 30Oni iziđoše iz grada i odoše k njemu. 31U međuvremenu, učenici ga nutkaše: » Rabbi, jedi dakle. « 32Ali, on im reče: » Ja imam za jesti jednu hranu koju vi ne poznajete. « 33Na to učenici rekoše između sebe: » Bit će da mu je netko dao jesti. « 34Isus im reče: » Moja hrana, jest činiti volju onoga tko me je poslao i izvršavati njegovo djelo. « 35Ne kažete li vi sami sebi: Još četiri mjeseca i doći će žetva? Ali, ja vam kažem: dignite oči i gledajte; polja su već pobijeljela za žetvu! 36Žetelac već prima plaću i sakuplja plodove za vječni život, kao i onaj koji sije i onaj koji žanje radovat će se zajedno. 37Jer, u ovome je istinita izreka koja kaže: jedan sije, drugi žanje. 38Ja sam vas poslao žeti ono štio vas nije stajalo nikakvog truda; drugi su se trudili, a vi ste ušli u ono što ih je stajalo toliko truda. « 39Mnogo je Samaritanaca iz tog grada povjerovalo u njega zbog riječi žene koja je potvrdila: » On mi je rekao sve što sam učinila. « 40Također, kad su stigli k njemu, Samaritanci ga moljaše da ostane kod njih. I on ostade dva dana. 41Znatno brojniji još bijahu oni koji povjerovaše zbog njegove riječi u njega; 42i oni rekoše ženi: Nije to samo zbog tvojih riječi što mi vjerujemo; mi sami čuli smo njega i znamo da je on uistinu Spasitelj svijeta.« 43Dva dana kasnije, Isus napusti ta mjesta i stiže ponovo u Galileju. 44On, naime, bijaše potvrdio sobom da jedan prorok nije štovan u svojem vlastitom zavičaju. 45Međutim, kad on stiže u Galileju, Galilejci mi prirediše prisan prijem: oni bijahu išli u Jeruzalem za blagdan, oni također, i mogli su vidjeti ono što Isus bijaše napravio. 46Isus se dakle vrati u Kanu galilejsku gdje bijaše napravio vino od vode. Bijaše ondje jedan kraljevski časnik čiji sin bijaše bolestan u Kafarnaumu. 47Čuvši da Isus dolazi iz Judeje u Galileju, on ga dođe naći i moljaše ga da siđe u izliječiti njegovog sina koji umiraše. 48Isus mu reče: » Da vi dakle ne vidjeste znakove i čuda, vi dakle ne biste nikad vjerovali! « 49Časnik mu reče Gospodine, siđite prije nego moje dijete ne umre. 50Isus mu reče: » Idi, tvoj sin živi. « Taj čovjek povjerova riječi koju Isus bijaše izrekao i stavi se na put. 51Dok on silažaše, njegove sluge dođoše mu u susret i rekoše: » Tvoje dijete je živo! « 52On ih upita u koliko sati se ono oporavilo a oni odgovoriše: » Jučer, oko sedmog sata, napustila ga je groznica. « 53Otac ustanovi da to bijaše u isti čas kad mu Isus bijaše rekao: » Tvoj sin živi. « Od tada on vjerovaše, on i svi njegovi ukućani. 54Takav bi drugi znak koji Isus ostvari kad stiže ponovo iz Judeje u Galileju.