Čitanja

1.600 stadija. 2I ja začuh jedan glas koji dolaziše s neba, kao glas oceana, kao tutnjavu jednog snažnog udarca grama, i glas koji ja čuh bijaše kao pjesma svirača harfe izvedena njihovim glazbalima. 3Oni pjevaše jedan novi hvalospjev, pred prijestoljem, pred četiri životinje i starješinama. I nitko ne mogaše naučiti taj hvalospjev, osim 144.000, otkupljeni sa zemlje. 4Oni se nisu zaprljali sa ženama, jer, oni su djevci. Oni slijede jaganjca posvuda kamo on ide. Oni su bili otkupljeni između ljudi kao prvine za Boga i za jaganjca, 5i u njihovim ustima ne nađe se nikakve laži: oni su besprijekorni. 6I ja vidjeh jednog drugog anđela koji letješe prema vrhuncu. On imaše jedno vječno evanđelje proglašavati onima koji borave na zemlji: svakom narodu, plemenu, jeziku i puku. 7On kazivaše jednim jakim glasom: Bojte se Boga i proslavljajte ga, jer, on je stigao, čas njegovog suda. Obožavajte stvoritelja neba i zemlje, mora i izvorâ vodâ. 8I jedan drukčiji, drugi jedan anđeo, ga slijedi i govori: Ona je pala, ona je pala, Babilonija velika, ona koja je napojila sve narode vinom svoje jarosti bluda. 9I jedan drukčiji, jedan treći anđeo, slijediše ga i govoriše jednim snažnim glasom: Ako netko obožava zvijer i njenu sliku, ako od nje primi znak na čelo ili ruku, 10on će također piti vina Božjeg gnjeva, sasutog bez mješavine u kupu njegove srdžbe, i upoznat će nevolje u vatri i sumporu, pred svetim anđelima i pred janjetom. 11Dim njihovih nevolja diže se iz stoljeća u stoljeća, i oni nemaju spokoja ni danju ni noću, oni koji obožavaju zvijer i sliku njenu, i tko primi znak njenog imena. 12Ovo je čas postojanosti svetih koji čuvaju zapovijedi Božje i vjeru u Isusa. 13I ja začuh jedan glas koji, iz neba, govoraše: Piši: Sretni od sada oni koji su umrli u Gospodinu! Da, reče Duh, nek' se odmore od svojih teških radova, jer, djela ih njihova slijede. 14I ja vidjeh: Bijaše to jedan bijeli oblak, a na oblaku sjeđaše kao jedan sin čovjekov. On imaše na glavi jednu zlatnu krunu i u ruci jedan oštar srp. 15Potom jedan drugi anđeo iziđe iz templa i povika snažnim glasom onome koji sjeđaše na oblaku: Baci svoj srp i žanji. Sat je došao, jer žetva zemlje sazrela je. 16Tad onaj koji sjeđaše na oblaku baci svoj srp na zemlju, i zemlja bi požnjevena. 17Potom, jedan drugi anđeo iziđe iz nebeskog templa. On također držaše oštri srp. 18Potom, jedan drugi anđeo iziđe iz oltara. On imaše vlast nad vatrom i zavika snažnim glasom onome koji držaše oštri srp: Baci svoj oštri srp i oberi grozdove trsjâ zemaljskog, jer njihovi grozdovi su zreli. 19I anđeo baci svoj srp na zemlju, i obra trsje zemaljsko, i baci berbu u veliki kotao gnjeva Božjeg. 20Iscijedi se kotao izvan grada i iz kotla iziđe krv koja se uspe sve do žvala na uzdama konjskim na jednom prostoru od

2opjevavajte slavu njegovog imena, slavite ga hvalospjevom. 3Recite Bogu: ” Kako su tvoja djela strašna! Pred tvojom velikom snagom, tvoji neprijatelji se čine ulizicama. 5Dođite, vidjet ćete djela Boga, koji užasava ljude svojim djelom: 6On pretvori more u čvrsto tle, on prijeđe rijeku suhih nogu; ondje, mi njemu priredismo blagdan. 8Narodi, blagoslovite našeg Boga; dajte odjeknuti njegov hvalospjev.