Čitanja

1Kako on silaziše s planine, veliko mnoštvo ga slijediše. 2Kad evo jedan se leproznik približi i, poklonjen pred njim, reče: »Gospodine, ako ti to hoćeš, ti me možeš očistiti. « 3On ispruži ruku, dodirnu ga i reče: » Ja to hoću, budi očišćen. « U jedan tren, on bi očišćen od svoje lepre. 4A Isus mu reče: » Čuvaj se da ne kažeš ni jednu riječ nikome, već se idi pokazati svećeniku i ponuditi milodar koji je Mojsije propisao; oni će imati jedno svjedočenje. 5Isus ulaziše u Kafarnaum kad jedan centurion priđe k njemu i zamoli ga 6ovim riječima: » Gospodine, moj je sluga u kući, leži obolio od oduzetosti i strahovito pati. « 7Isus mu reče: » Ja ću ići izliječiti ga. « Ali centurion preuze: » Gospodine, ja nisam dostojan da tu uđeš pod moj krov: reci samo jednu riječ i moj će sluga biti zdrav. 9Ja također, podvrgnut sam jednoj vlasti s vojnicima pod mojim zapovjedništvom, i ja kažem jednom: Idi i on ode, i jednom drugom: Dođi i on dođe, i mom robu: Učini ovo i on to učini. « 10Slušajući ga, Isus bi zadivljen i reče onima koji ga slijediše: » Uistinu, ja vam to kažem, kod nikog u Izraelu ja ne nađoh jednu takvu vjeru. 11Također, ja vam ovo kažem, mnogi će doći s istoka i sa zapada zauzeti mjesto na gozbi s Abrahamom, Izakom i Jakovom u kraljevstvu nebeskom, 12dok baštinici Kraljevstva bit će bačeni u tmine napolju: ondje će biti plač i škrgutanje zubima. « 13I Isus reče centurionu: » Vrati se kući! Nek' ti bude učinjeno kako si ti vjerovao. « A sluga bi izliječen u taj sat. 14Kako Isus ulaziše u kuću Petrovu, on vidje njegovu punicu ležati, i u groznici. 15On joj dotaknu ruku, a groznica ju napusti; on se diže i stade ga služiti. 16Kad dođe večer, dovedoše mu brojne opsjednute. On otjera duhove jednom riječi i izliječi sve bolesnike, 17da bi se ispunilo ono što bijaše rečeno po proroku Izaiji: On je taj koji je uzeo naše slabosti i preuzeo na sebe naše bolesti. 18Videći veliko mnoštvo oko sebe, Isus izdade zapovijed da se pređe na drugu obalu. 19Jedan se pismoznanac približi i reče mu: »Učitelju, ja ću te slijediti svuda kamo ideš. « 20Isus mu reče:»Lisci imaju jazbinu, a ptice nebeske gnijezda: Sin čovjekov, on, nema gdje nasloniti glavu svoju. « 21Jedan mu drugi učenik reče: » Gospodine, dopusti mi najprije otići ukopati svog oca.« 22Ali, Isus mu reče: » Slijedi me, i ostavi mrtvima ukopavati svoje mrtve. « 23On se uspne u barku, a njegovi ga učenici slijediše. 24Kad evo na moru se zbi jedna velika oluja, takva da barka bi sva prekrivena valovima. On, međutim, spavaše. 25Oni se približiše iprobudiše ga govoreći: » Gospodine, u pomoć! Propadosmo! « 26On im reče: » Zašto se bojite, malovjerni? « Tada, ustade, zaprijeti vjetrovima i moru, i nastade velika tišina. 27Ljudi se začudiše, i rekoše: » Tko li je, ovaj, da bi mu se čak vjetrovi i more pokorili! « 28Kad bijaše stigao na drugu stranu, u zemlju Gadarenijanaca, dođoše mu u susret dvojica bjesomučnika koji su izišli iz grobnica, toliko opasni da se nitko nije usuđivao prolaziti tim putem ondje. 29I evo ih kako stadoše vikati: »U što se ti miješaš, Sine Božji? Jesi li došao mučiti nas prije vremena?« 30A, nešto dalje odatle, bijaše jedno veliko krdo svinja na ispaši. 31Zlodusii preklinjaše Isusa, govoreći: » Ako nas tjeraš, pošalji nas u krdo svinja. « 32On im reče: » Idite! « Oni iziđoše i uđoše u svinje; i cijelo se krdo sunovrati s visine nagiba u more, i izgiboše u vodi. 33Čuvari pobjegoše, odoše u grad i sve ispričaše, kao i stvars bjesomučnicima. 34Tad sav grad iziđe u susret Isusu; čim ga ugledaše, oni ga zamoliše da napusti njihov kraj.