Kraljice neba

Od Uskrsa do Duhova, tri puta dnevno umjesto Anđeo Gospodnji, te posebno na sam Uskrs i tijekom cijele uskrsne osmine kao izraz vazmene radosti.

Za razliku od Anđeo Gospodnji, koja govori o navještenju Isusova začeća, ova molitva slavi ono što je iz navještenja proizašlo - uskrsnuće. Riječ "aleluja", hebrejskog podrijetla i značenja "hvalite Gospodina", ponavlja se u molitvi poput refrena radosti nakon svake rečenice.

Molitva je sastavljena od četiri kratka retka, svaki zaključen riječju aleluja, nakon čega slijedi zaziv i završna molitva. Marija se u njoj poziva da se raduje ("Raduj se, Marijo") jer je onaj kojeg je nosila u utrobi zaista uskrsnuo, kako je i navijestio.

Naslov "Kraljice neba" (latinski Regina caeli) jedan je od tradicionalnih naslova kojima se Mariju časti kao onu koja je uzeta u nebesku slavu - naslov koji se ne odnosi na vlast u političkom smislu, nego na njezino sudioništvo u Kristovoj slavi.

Molitva je kratka, ali nosi svu težinu uskrsnog vremena - vjernici je mole umjesto Anđeo Gospodnji svaki dan od Uskrsa do blagdana Duhova, obično stojeći, za razliku od klečanja koje je uobičajenije uz Anđeo Gospodnji izvan uskrsnog razdoblja.

Latinski tekst molitve (Regina caeli) srednjovjekovnog je podrijetla, a njezina se konačna, danas uobičajena verzija ustalila do 12. stoljeća. Predaja je ponekad povezuje s anegdotom o papi Grguru Velikom koji ju je navodno čuo od anđela, no ta je priča legenda, ne povijesna činjenica.