Molitva sv. Antunu

Kad se nešto izgubi, u sitnoj svakodnevnoj nevolji, i na blagdan sv. Antuna 13. lipnja - takoðer kad čovjek osjeća da je izgubio smjer, mir ili vjeru, ne samo predmet.

Sv. Antun Padovanski, franjevac i propovjednik roðen u Lisabonu krajem 12. stoljeća, u narodnoj je pobožnosti najpoznatiji kao onaj kome se ljudi obraćaju kad nešto izgube - od sitnih predmeta poput ključeva do izgubljenog mira ili smjera u životu.

Ova pobožnost oslanja se na staru predaju prema kojoj je Antun, nakon što mu je nestao vrijedan molitvenik, molitvom postigao da mu se knjiga vrati - odatle njegov naziv "svetac izgubljenih stvari", iako je tijekom života bio poznat prije svega kao izvanredan propovjednik i teolog, s naslovom crkvenog naučitelja.

Molitva zato ne staje na izgubljenim stvarima - širi molbu i na ono što je teže vratiti, zdravlje, mir, vjeru, dok istovremeno podsjeća da je najvažnije tražiti Božje kraljevstvo, kako stoji i u Evanðelju, jer je materijalni gubitak, koliko god uznemirujući, manje važan od duhovnog smjera.

Blagdan svetog Antuna slavi se 13. lipnja, na dan njegove smrti 1231. godine u Padovi, gradu po kojem je dobio nadimak "Padovanski", iako je roðen u Lisabonu i prvotno se zvao Fernando prije stupanja u franjevački red.

Sv. Antun Padovanski (1195.-1231.) povijesna je osoba, franjevac i propovjednik. Predaja o njegovu zagovoru za izgubljene stvari razvila se u narodnoj pobožnosti nakon njegove smrti i danas je jedan od najprepoznatljivijih vidova njegova štovanja.