Bezgrešno začeće Blažene Djevice Marije

Najčešća zabuna oko ovog blagdana

Prije svega valja razjasniti što se ovom svetkovinom zapravo slavi, jer je zabuna izuzetno raširena, i u Hrvatskoj i drugdje. Bezgrešno začeće ne odnosi se na začeće Isusa Krista u Marijinoj utrobi - to je događaj koji Crkva slavi na Blagovijest, 25. ožujka, devet mjeseci prije Božića. Bezgrešno začeće odnosi se na trenutak kada je sama Marija začeta u utrobi svoje majke, prema pobožnoj predaji imenom Ana. Nauk kaže da je Marija, za razliku od svakog drugog čovjeka, od tog prvog trenutka svojeg postojanja bila sačuvana od istočnoga grijeha - naslijeđenog stanja udaljenosti od Boga koje, prema katoličkom nauku, pogađa svakog čovjeka rođenog nakon Adama.

Zašto baš Marija

Teološko obrazloženje glasi da je Bog, s obzirom na to da je Marija bila predodređena postati majkom njegova Sina, unaprijed primijenio zasluge Kristove otkupiteljske žrtve na nju samu - dakle prije nego što se ta žrtva u povijesti uopće dogodila. Time se izbjegava prigovor da bi Marija bila izuzeta iz potrebe za otkupljenjem: naprotiv, upravo je otkupljena, samo na poseban način, unaprijed i potpuno, umjesto naknadno kao svaki drugi vjernik. Ovaj nauk ne tvrdi da je Marija bila božanska ili da nije trebala Kristovo spasenje, nego da je to spasenje na nju primijenjeno od prvog trenutka njezina postojanja.

Dugi put do dogme

Vjerovanje u Marijinu posebnu čistoću prisutno je u kršćanskoj pobožnosti od ranih stoljeća, no kao teološko pitanje dugo je bilo predmet rasprave - čak su se i veliki srednjovjekovni teolozi, poput svetog Tome Akvinskog, prema njemu odnosili suzdržano, dok su drugi, poput franjevačkog teologa Ivana Dunsa Škota, razradili upravo ono obrazloženje o unaprijed primijenjenom otkupljenju koje je kasnije prihvaćeno. Blagdan se u različitim oblicima slavio već u srednjem vijeku, a papa Pio IX. proglasio je Bezgrešno začeće dogmom vjere 8. prosinca 1854. godine bulom »Ineffabilis Deus«.

Potvrda u Lurdu

Manje je poznata pojedinost da je samo četiri godine nakon proglašenja dogme, 1858. godine, djevojčica Bernardeta Soubirous u francuskom Lurdu izvijestila o ukazanjima žene koja joj se, prema njezinu svjedočanstvu, predstavila riječima »Ja sam Bezgrešno začeće«. Za mnoge je vjernike ta podudarnost - da se lik iz ukazanja poslužio upravo tim, tada posve svježim teološkim izrazom - djelovala kao snažna potvrda dogme koju je Crkva netom prije toga proglasila.

Kako se slavi u Hrvatskoj

Svetkovina je u Hrvatskoj zapovjedni blagdan, što znači da vjernici te nedjelje ili toga dana sudjeluju u svetoj misi jednako kao i nedjeljom. U mnogim se franjevačkim samostanima, s obzirom na povijesnu ulogu franjevaca u obrani ovog nauka, dan posebno svečano slavi. U pučkoj pobožnosti 8. prosinac tradicionalno označava i simbolički početak božićnog vremena, pa se u nizu obitelji i župa toga dana kite prvi božićni ukrasi ili postavljaju jaslice.

Marija u istocnoj i zapadnoj tradiciji

Zanimljivo je da su i istocne, pravoslavne Crkve od davnina slavile Marijino zacece, obicno 9. prosinca, no bez oslanjanja na zapadni pojam istocnoga grijeha kao takvog, jer se taj nauk u istocnoj teologiji drugacije razumije. To pokazuje da je stovanje posebne Marijine cistoce bilo rasireno daleko izvan granica Zapadne crkve i prije nego sto je Zapad tu vjeru formalno definirao kao dogmu 1854. godine.

Simbol koji prati dogmu

Marija se u umjetnosti nadahnutoj ovom dogmom najcesce prikazuje kako stoji na polumjesecu, odjevena u bijelo i plavo, s rukama sklopljenim u molitvi - motiv koji je popularizirao upravo prikaz iz Lurda, a koji je od 19. stoljeca postao jedan od najprepoznatljivijih marijanskih prikaza u katolickom svijetu, ukljucujuci i brojne hrvatske crkve i kapelice podignute njoj u cast.