Blažena Djevica Marija Kraljica

Naslov s dugom poviješću u pobožnosti

Naziv Marija Kraljica ima korijene duboko u kršćanskoj predaji, u pjesničkim i liturgijskim tekstovima koji Mariju od ranih stoljeća opisuju kao onu koja je, zbog svoje jedinstvene uloge Isusove majke, na poseban način pridružena Kristovoj slavi. Papa Lav XIII. u enciklici Octobri mense iz 1891. godine izrijekom je pozvao vjernike da Mariju štuju kao kraljicu, no još dugo nakon toga taj naslov nije imao vlastiti liturgijski blagdan u općem crkvenom kalendaru, nego je ostajao dijelom pobožnog govora i pučke pobožnosti.

Enciklika Ad caeli Reginam

Papa Pio XII. odlučio je 1954. godinu, koju je proglasio Marijanskom godinom u spomen na stotu obljetnicu proglašenja dogme o Bezgrešnom začeću, okruniti uvođenjem posebnog liturgijskog blagdana Marijina kraljevstva. Encikliku Ad caeli Reginam, K Kraljici neba, objavio je 11. listopada 1954. godine, obrazlažući u njoj teološke temelje Marijina naslova kraljice: njezino sudjelovanje u Kristovu otkupiteljskom djelu, njezinu ulogu nove Eve te njezino jedinstveno dostojanstvo Majke Božje, potvrđeno već na saboru u Efezu 431. godine.

Prvotni datum i premještanje blagdana

Novoustanovljeni blagdan Pio XII. isprva je smjestio na 31. svibnja, na završetak mjeseca posvećenog posebno Mariji, kao svečan zaključak Marijanske godine. Nakon liturgijske obnove Drugoga vatikanskog sabora, papa Pavao VI. premjestio je slavlje na 22. kolovoza, osam dana nakon svetkovine Marijina uznesenja na nebo, kako bi se jasnije istaknula povezanost između njezina uzdignuća u nebesku slavu i njezina kraljevskog dostojanstva, koje iz tog uzdignuća proizlazi, a ne postoji neovisno o njemu.

Kraljevstvo koje se temelji na poniznosti

Naučavanje Crkve, koje je papa Benedikt XVI. sažeo u jednoj od svojih kateheza, naglašava da Marijino kraljevanje nema nikakve veze sa svjetovnom vlašću, osvajanjem ili gospodarenjem, nego proizlazi iz njezine potpune predanosti Bogu i služenja spasenjskom naumu. Prema tom shvaćanju, jedini je pravi Kralj Isus Krist, a Marija dijeli njegovo kraljevsko dostojanstvo isključivo kao majka koja je svoj život posve stavila u službu njegova poslanja, čime njezino kraljevanje ostaje kraljevanje ljubavi i zagovora, a ne vladavine u uobičajenom smislu riječi.

Zagovornica ljudskog roda

Iz naslova kraljice proizlazi i vjera da Marija, pridružena Kristovoj slavi, nastavlja majčinsku brigu za sav ljudski rod, zagovarajući pred svojim Sinom potrebe vjernika u svakodnevnim i konačnim pitanjima. Ta uloga zagovornice nije nauk o dodatnom, samostalnom izvoru milosti, nego izraz vjere da Marijino zagovaranje uvijek upućuje prema Kristu i njegovu djelu, a ne mimo njega, što je naglasak koji je crkveno učiteljstvo dosljedno ponavljalo kako bi izbjeglo pogrešno razumijevanje njezine uloge.

Slavlje u liturgijskoj godini

Danas se svetkovina, odnosno spomendan Marije Kraljice, slavi 22. kolovoza, kao svojevrsni epilog velikog kruga ljetnih Marijinih blagdana koji počinje slavljem njezina uznesenja 15. kolovoza. U mnogim se hrvatskim župama toga dana posebno mole krunice i zavjetne molitve za obitelji i zajednice, čime pučka pobožnost nastavlja živu vezu s naslovom koji je, iako liturgijski relativno mlad, u pobožnom osjećaju vjernika prisutan već stoljećima.

Veza s drugim marijanskim naslovima

Naslov Kraljice pridružuje se nizu drugih naslova kojima Crkva stoljećima izražava Marijino jedinstveno mjesto u povijesti spasenja, poput Majke Božje, Posrednice milosti ili Zagovornice, pri čemu svaki od njih naglašava drukčiji vid iste temeljne istine, njezine potpune predanosti Bogu i bliskosti s ljudskim rodom. Teolozi upozoravaju da nijedan od tih naslova ne smije biti shvaćen kao da Mariju izjednačava s Kristom ili joj pripisuje samostalnu, od njega neovisnu moć, nego se svaki od njih ispravno razumije samo u svjetlu njezine potpune upućenosti na Sina, čijom milošću i po čijoj zasluzi ona sudjeluje u djelu spasenja.