Blaženi Alojzije Stepinac, biskup i mučenik

Djetinjstvo u Krašiću

Alojzije Stepinac rođen je 8. svibnja 1898. u selu Brezarić kraj Krašića, u brojnoj seljačkoj obitelji. Osnovnu školu pohađao je u rodnom kraju, a gimnaziju u Zagrebu. Nakon položene mature služio je vojni rok i sudjelovao u Prvom svjetskom ratu, gdje je jedno vrijeme bio u talijanskom zarobljeništvu. Po povratku iz rata neko je vrijeme razmišljao o obiteljskom životu, no odluka za svećeništvo sazrijevala je postupno i ozbiljno.

Studij i ređenje

Teologiju je studirao u Rimu, na Papinskom zavodu Germanicum-Hungaricum, gdje je stekao doktorate iz filozofije i teologije. Za svećenika zagrebačke nadbiskupije zaređen je 1930. godine. Ubrzo se istaknuo predanošću i organizacijskim sposobnostima, pa ga je nadbiskup Antun Bauer prepoznao kao svojega mogućeg nasljednika.

Nadbiskup zagrebački

Godine 1934. imenovan je koadjutorom s pravom nasljedstva, a 1937., nakon smrti nadbiskupa Bauera, postao je nadbiskup zagrebački - najmlađi nadbiskup na svijetu u to vrijeme. Odmah se posvetio obnovi crkvenog života, brizi za svećenike, karitativnom radu i jačanju katoličkih udruga. Uveo je niz pastoralnih inicijativa i zauzimao se za socijalna pitanja radništva i siromašnih.

Drugi svjetski rat i pomoć progonjenima

Nakon uspostave Nezavisne Države Hrvatske 1941. nadbiskup Stepinac isprva je, kao i velik dio javnosti, s nadom dočekao obnovu hrvatske državnosti, no vrlo brzo je javno i privatno osuđivao zločine ustaškog režima nad Srbima, Židovima i Romima. Dokumentirano je da je intervenirao kod vlasti za spas mnogih progonjenih, neovisno o njihovoj vjeroispovijesti, te da je organizirao pomoć izbjeglicama i pomogao u spašavanju ljudi iz logora i zatvora. Istodobno je propovijedao protiv nasilja i rasnih zakona, zbog čega je dolazio u sukob s vlastima NDH.

Suđenje 1946. i zatvor u Lepoglavi

Dolaskom komunističke vlasti odnos prema Katoličkoj Crkvi postao je otvoreno neprijateljski. Nadbiskup Stepinac odbio je zahtjev vlasti da hrvatska Crkva prekine odnose s Rimom i postane nacionalna, samostalna institucija. Godine 1946. u političkom je procesu, koji su ozbiljni povjesničari opisali kao montiran i s unaprijed određenim ishodom, osuđen na šesnaest godina prisilnog rada zbog navodne suradnje s okupatorom. Kaznu je dijelom izdržavao u zatvoru u Lepoglavi, u teškim uvjetima koji su trajno narušili njegovo zdravlje.

Kućni pritvor u Krašiću i smrt

Godine 1951. pušten je iz zatvora, ali mu je određen kućni pritvor u rodnom Krašiću, gdje je ostao do smrti pod stalnim nadzorom vlasti. Unatoč izolaciji nastavio je duhovno djelovati i primati vjernike koji su ga dolazili posjetiti. Papa Pio XII. imenovao ga je kardinalom 1953., što je dodatno zaoštrilo odnose s jugoslavenskim vlastima. Preminuo je 10. veljače 1960. u Krašiću, oslabljen dugogodišnjim tegobama.

Zašto je njegov lik i danas sporan

Malo je osoba iz hrvatske povijesti 20. stoljeća oko kojih se toliko lome koplja. Spor se vodi oko jednoga pitanja: je li se kao nadbiskup dovoljno i dovoljno glasno usprotivio zločinima ustaškoga režima.

Ono što je dokumentirano ne osporava se ozbiljno: sačuvane su njegove propovijedi protiv rasnih zakona i nasilja, kao i pojedinačne intervencije kojima je spašavao progonjene Srbe, Židove i Rome. Jednako je tako dokumentirano da je u prvim danima 1941. uspostavu hrvatske države dočekao s nadom, prije nego što je narav režima postala jasna.

Oko toga kako sve to odvagnuti suglasja nema ni danas. Suđenje iz 1946. Katolička Crkva drži montiranim procesom s unaprijed određenim ishodom, a takvu su ocjenu iznijeli i mnogi povjesničari izvan Crkve. Druga strana prigovara da su njegovi javni istupi došli prekasno i bili preblagi. Mješovita komisija Katoličke Crkve i Srpske pravoslavne Crkve, koju je 2016. osnovao papa Franjo upravo zbog tog neslaganja, radila je do 2017. i nije postigla zajedničku ocjenu. Zbog toga je postupak njegova proglašenja svetim i dalje otvoren.

Tko o njemu čita, dobro je da to zna unaprijed: ovdje ne postoji kratak i neosporan odgovor, nego život koji se odvijao u vremenu u kojem su svi izbori bili teški.

Beatifikacija

Papa Ivan Pavao II. proglasio je Alojzija Stepinca blaženim 3. listopada 1998. u Mariji Bistrici, pred golemim mnoštvom vjernika iz Hrvatske i inozemstva. Njegov se lik i danas različito tumači u javnosti, no Katolička ga Crkva časti kao svjedoka vjere koji je ostao dosljedan svojim uvjerenjima usred triju totalitarnih sustava koji su se izmjenjivali na ovim prostorima.