Blaženi mučenici iz rujanskih pokolja

Revolucija i prisega

Godine 1790. francuska je revolucionarna vlast donijela Građansko ustrojstvo klera, zakon koji je radikalno reorganizirao Crkvu i od svećenika tražio prisegu vjernosti državi, na način koji je doveo u pitanje njihovu vjernost papi i katoličkom nauku. Velik broj svećenika, redovnika i biskupa tu je prisegu odbio kao nespojivu sa slobodom i autoritetom Crkve, zbog čega su proglašeni buntovnicima protiv nove vlasti.

Trojica na čelu skupine

Među uhićenima su bila i trojica biskupa: Ivan Marija du Lau d'Alleman (1738.-1792.), nadbiskup Arlesa, iz ugledne plemićke obitelji; Franjo Josip de La Rochefoucauld (1736.-1792.), biskup Beauvaisa; te njegov mlađi brat Petar Ludovik de La Rochefoucauld, biskup Saintesa, koji se zatočenim svećenicima dragovoljno pridružio u zatočeništvu.

Zatočeništvo u Parizu

Ljeti 1792. godine, uoči i tijekom najezde stranih vojski na Francusku, stotine svećenika koji su odbili prisegu uhićeno je u Parizu. Samostan karmelićana na Rue de Vaugirard (Hôtel des Carmes) postao je jedno od glavnih mjesta njihova zatočeništva, uz zatvor Abbaye.

Rujanski pokolj

Dana 2. rujna 1792. godine, u atmosferi straha od izdaje i napada stranih vojski, naoružane su skupine bez ikakvog suđenja provalile u pariške zatvore i pobile zatočenike. Samo u samostanu karmelićana ubijeno je tog dana 95 svećenika, uključujući nadbiskupa du Laua i braću Rochefoucauld. Nakon kasnijeg izdvajanja i kanonizacije jednog od njih, brata Salomona Leclercqa, 2016. godine, ostatak skupine broji se kao 94 blažena - tri biskupa i 91 suputnik.

Svjedočanstvo vjernosti

Prema sačuvanim izvještajima očevidaca, mnogi su od njih pred smrću odbili spasiti se polaganjem tražene prisege te su umirali moleći i opraštajući svojim ubojicama, bez otpora. Ta se postojanost u kasnijoj predaji tumačila kao znak da im je vjernost Crkvi bila važnija od vlastitog života.

Beatifikacija

Papa Pio XI. proglašio je 17. listopada 1926. godine blaženima 191 žrtvu rujanskih pokolja iz 1792. godine, koje su stradale na više mjesta u Parizu, s Ivanom du Lauom i skupinom iz samostana karmelićana kao jednim od najpoznatijih dijelova te veće skupine. Spomen im se slavi 2. rujna, na dan kad je pokolj počeo, kao podsjetnik na razdoblje u kojem je vjera u Francuskoj bila izložena nasilnom progonu revolucionarne vlasti.

Šire rujanske stratišta u Parizu

Samostan karmelićana nije bio jedino mjesto pokolja tih dana. Slične su scene, prema povijesnim izvorima, zabilježene i u drugim pariškim zatvorima, među njima u opatiji Saint-Germain-des-Prés i u zatvoru Abbaye, gdje je također stradao velik broj zatočenih svećenika i redovnika koji su odbili položiti građansku prisegu. Ukupan broj žrtava rujanskih pokolja u Parizu, uključujući svjetovne zatvorenike optužene za razne prijestupe, prema procjenama povjesničara premašuje tisuću i dvjesto osoba, no među Crkvom priznatim mučenicima izdvaja se upravo skupina iz samostana karmelićana, zbog jasnog konteksta progona zbog vjere.

Postupak proglašenja blaženima

Postupak za priznanje mučeništva žrtava rujanskih pokolja trajao je desetljećima, budući da je Crkva morala utvrditi da su ubijeni doista pogubljeni „iz mržnje prema vjeri”, a ne zbog običnih revolucionarnih optužbi. Nakon dugog istraživanja svjedočanstava i okolnosti smrti, Sveta je Stolica krajem 19. i početkom 20. stoljeća priznala mučenički karakter skupine, što je omogućilo svečanu beatifikaciju 1926. godine, u vrijeme kad je Crkva u Francuskoj obilježavala stotinu i trideset petu obljetnicu revolucionarnih progona.

Trajno značenje spomena

Skupina mučenika iz samostana karmelićana danas se u martirologiju spominje zajedno pod 2. rujna, a mjesto njihova pogubljenja u Parizu do danas ostaje hodočasničko odredište, s kapelom podignutom u spomen na žrtve. Njihov spomen podsjeća na to da je vjernost savjesti i Crkvi u vremenima revolucionarnog nasilja mogla stajati i vlastiti život, a njihova primjer postojanosti bez otpora i s molitvom na usnama ostao je uzor kasnijim generacijama svećenika suočenih sa sličnim progonima u drugim dijelovima svijeta.