Blažena Djevica Marija od Milosrđa, otkupljenja zarobljenika

Petar Nolasko i otkup zarobljenika

Petar Nolasko rođen je oko 1180. u okolici Toulousea u južnoj Francuskoj. Kao mladić preselio se u Barcelonu, gdje ga je duboko uznemirila sudbina kršćanskih zarobljenika u rukama muslimanskih vladara Iberskog poluotoka i sjeverne Afrike. Počeo je putovati među njima kao trgovac, otkupljujući zarobljenike vlastitim i prikupljenim novcem - prema predaji, već je 1203. u Valenciji oslobodio tristotinjak zarobljenika.

Viđenje i osnutak reda

Prema predaji reda, u noći između 1. i 2. kolovoza 1218. Petar Nolasko doživio je viđenje Blažene Djevice Marije, koja ga je potaknula da osnuje red posvećen otkupu zarobljenika. Ista se predaja poziva i na to da su slično viđenje u istim danima imali dominikanac Raimund iz Peñȁforte, koji je bio Nolaskov ispovjednik, te mladi aragonski kralj Jakov I. - premda suvremena dokumentacija ne potvrđuje da su sva trojica doista istodobno doživjela viđenje, pa taj dio priče treba čitati kao pobožnu predaju.

Red je osnovan 10. listopada 1218. u barcelonskoj katedrali, uz potporu kralja Jakova I. Aragonskog, koji je zajednici dodijelio svoj grb - četiri crvene pruge na zlatnoj podlozi - dok je biskup Berenguer de Palou darovao bijelu vunenu halju kao znak čistoće. Papa Grgur IX. službeno je odobrio pravila reda 17. siječnja 1235., odredivši pravilo svetog Augustina kao temelj redovničkog života.

Četvrti zavjet

Članovi reda, poznatog kao Red Blažene Djevice Marije od Milosrđa ili mercedarci, polagali su uz uobičajene redovničke zavjete i poseban četvrti zavjet - da će, ako bude potrebno, sami sebe ponuditi kao zamjenu za zarobljenika kad ne bude dovoljno novca za otkup. Djelovanje reda temeljilo se na trima stupovima: molitvi, prikupljanju sredstava za otkup i, u krajnjoj nuždi, osobnoj žrtvi redovnika. Uz muški ogranak razvile su se i ženske zajednice posvećene istom zavjetu, među njima i sveta Marija de Cervellione iz Barcelone, koja je od 1265. predvodila zajednicu pobožnih žena uz mercedarski samostan; njezino je štovanje odobrio papa Inocent XII. 1692. godine.

Razmjeri djelovanja

Prema procjenama koje se navode u kasnijoj crkvenoj literaturi, mercedarci su u prvih sto trideset godina djelovanja oslobodili oko pedeset i dvije tisuće kršćanskih zarobljenika, a djelovanje se nastavilo sve do 19. stoljeća. Takve brojke, uobičajene u pobožnoj i popularnoj literaturi, teško je neovisno provjeriti u cijelosti, no djelovanje reda na oslobađanju zarobljenika povijesno je dobro dokumentirano kroz stoljeća njegova postojanja. Iz Barcelone se red proširio diljem Europe, a nakon otkrića Amerike pratio je i španjolske pomorce preko oceana - prvi mercedarski samostan u Novom svijetu osnovan je 1514. u Santo Domingu, gdje su redovnici djelovali i u pastoralnom radu među domorodačkim stanovništvom.

Širenje blagdana

Slavlje u čast Gospe od Milosrđa isprva se slavilo u redovničkom krugu početkom kolovoza, u vezi s danom viđenja iz 1218. godine. Papa je 1680. dopustio slavlje blagdana u Španjolskoj, 1690. proširio ga na Francusku, a 22. veljače 1696. papa Inocent XII. proširio je blagdan, ustaljen na 24. rujna, na cijelu latinsku Crkvu. Barcelona je Gospu od Milosrđa uzela za svoju glavnu zaštitnicu, osobito nakon 1687., kad joj je grad, prema predaji, pripisao prestanak najezde skakavaca; papa Pio IX. potvrdio ju je zaštitnicom barcelonske biskupije 1868.

Značenje danas

Iako je organizirano otkupljivanje zarobljenika kao praksa nestalo s promjenom povijesnih okolnosti, blagdan je ostao u liturgijskom kalendaru kao spomen na Mariju kao majku koja oslobađa - danas se tumači šire, uključujući zagovor za sve koji su na bilo koji način zarobljeni, bilo fizičkim ropstvom, bilo ovisnostima, strahom ili grijehom. Red mercedaraca postoji i danas, nastavljajući djelovanje u pastoralnoj skrbi i zagovoru za zatvorenike i prognanike, a Gospa od Milosrđa štuje se kao zaštitnica u nekoliko latinoameričkih zemalja, među njima i kao zaštitnica oružanih snaga Dominikanske Republike.