Mučeništvo svetog Ivana Krstitelja

Glas koji je pripremio put Mesiji

Ivan Krstitelj, sin svećenika Zaharije i Elizabete, prema evanđeoskom izvještaju rođen je čudesno u starosti svojih roditelja, kao najavljeni prethodnik Mesije. Odrastao je u pustinji, odjeven u devinu dlaku, hraneći se skakavcima i divljim medom, prema opisu iz Evanđelja po Marku. Njegovo propovijedanje pokore i poziv na krštenje u vodama Jordana privlačilo je mnoštvo iz cijele Judeje, a i sam je Isus od njega primio krst, čime je Ivanovo poslanje dobilo svoje ispunjenje - biti glas koji priprema put, ali koji se mora umanjiti da bi Onaj koji dolazi rastao.

Herod Antipa i nezakonita ženidba

Herod Antipa, tetrarh Galileje i Pereje, oženio je Herodijadu, ženu svog polubrata Filipa, dok je Filip još bio živ, čime je prekršio židovski bračni zakon. Ivan je to javno prekorio, upozoravajući Heroda da mu nije dopušteno imati bratovu ženu. Zbog te otvorene osude, prema svjedočanstvu evanđelista i rimskog povjesničara Josipa Flavija, Herod je dao Ivana uhititi i zatočiti u utvrdi Makerontu, istočno od Mrtvog mora. Herod je, unatoč svemu, prema Markovu evanđelju, rado slušao Ivana i štitio ga od Herodijadine mržnje, svjestan da je riječ o pravednom i svetom čovjeku, iako ga njegove riječi nisu ostavljale ravnodušnim.

Gozba, ples i pogubna zakletva

Prilikom Herodova rođendana priređena je gozba na kojoj je kći Herodijade, prema predaji nazvana Saloma, plesom oduševila kralja i njegove uzvanike do te mjere da joj je javno obećao ispuniti bilo koju želju, makar to bila i polovica kraljevstva. Na majčin nagovor djevojka je zatražila Ivanovu glavu na pladnju. Herod je, prema evanđeoskom izvještaju, bio ražalošćen tim zahtjevom, ali zbog danih zakletvi i pred očima uzvanika nije se htio osramotiti povlačenjem obećanja te je naredio pogubljenje.

Pogubljenje i pokop

Krvnik je u tamnici odrubio Ivanovu glavu i donio je na pladnju, koji je djevojka predala majci. Ivanovi učenici, saznavši za njegovu smrt, uzeli su tijelo i pokopali ga, a potom otišli obavijestiti Isusa. Josip Flavije u svom djelu Židovske starine bilježi da je dio tadašnjeg puka Herodov kasniji vojni poraz od nabatejskog kralja Arete tumačio kao Božju kaznu za nepravedno pogubljenje Ivana Krstitelja, što potvrđuje da je Ivanova smrt ostavila dubok trag i izvan uskog kruga njegovih sljedbenika.

Blagdan koji slavi vjernost do kraja

Crkva časti Ivanovo mučeništvo 29. kolovoza, dan nakon liturgijskog sjećanja koje je vezano uz njegov lik proroka i prethodnika. Ivan je jedini svetac, uz Isusovu majku Mariju, čiji se rođendan slavi u liturgijskom kalendaru zasebno od dana njegove smrti, što svjedoči o iznimnom mjestu koje mu Crkva pridaje kao posljednjem i najvećem proroku Staroga zavjeta te prvom mučeniku Novoga. Njegova sudbina - propovjednik obraćenja koji je platio životom jer nije htio prešutjeti nepravdu vladara - kroz stoljeća je ostala poticaj svima koji se nađu pred izborom između udobne šutnje i neugodne istine.

Ivan u umjetnosti i pobožnosti

Prizor Ivanova pogubljenja jedan je od najčešće slikanih biblijskih motiva u povijesti zapadne umjetnosti, od srednjovjekovnih fresaka do slika Caravaggia, koji je upravo scenu Ivanova mučeništva u malteškoj katedrali potpisao vlastitim imenom - jedini put da je to učinio na ijednom svom djelu. Ivanov glas, koji je uz cijenu vlastita života odbio ostati nijem pred nepravdom vladara, ostaje kroz kršćansku povijest trajan podsjetnik da vjernička savjest ponekad mora progovoriti i onda kad šutnja donosi sigurnost, a riječ donosi progon.