Svetkovina Navještenja Gospodinova

Biblijski temelj blagdana

Navještenje Gospodinovo utemeljeno je na odlomku iz Evanđelja po Luki (1,26-38). U šestom mjesecu Elizabetina trudnoće, Bog šalje anđela Gabrijela u galilejski grad Nazaret, k djevici zaručenoj za čovjeka imenom Josip iz doma Davidova; djevici je ime Marija. Anđeo joj kaže: "Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!" Marija se uznemiri i razmišlja kakav bi to bio pozdrav. Anđeo je umiruje riječima "Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga" i navješćuje joj da će začeti i roditi sina kojemu će nadjenuti ime Isus, koji će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Kada Marija upita kako je to moguće budući da muža ne poznaje, anđeo objašnjava da će Duh Sveti sići na nju i sila Svevišnjega je zasjeniti, zbog čega će dijete koje se rodi biti sveto i zvat će se Sin Božji. Marija odgovara riječima koje su postale sredstvo najdubljeg kršćanskog pristanka na Božju volju: "Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!" Nakon toga anđeo je otišao od nje.

Teološko značenje trenutka

Navještenje Crkva shvaća kao trenutak utjelovljenja - Božja Riječ tada postaje tijelom u Marijinoj utrobi. Zato blagdan nije samo spomen na jedan povijesni razgovor, nego proslava samog čina po kojem je, prema kršćanskoj vjeri, Bog postao čovjekom. Marijin "da" tumači se kao slobodan i svjestan pristanak koji otvara put spasenju; teolozi ga često suprotstavljaju prvom neposluhu iz Knjige Postanka, gdje je "ne" dovelo do udaljavanja od Boga. Navještenje tako povezuje početak Novog zavjeta s temeljnim pitanjima slobode, poslušnosti i suradnje čovjeka s Božjim naumom.

Veza s Božićem i simbolika datuma

Datum 25. ožujka nije slučajan - riječ je točno o devet mjeseci prije 25. prosinca, dana kada Crkva slavi Isusovo rođenje. Ta računica odražava staru kršćansku logiku prema kojoj se Isusovo utjelovljenje (začeće) i rođenje promatraju kao dva međusobno povezana događaja razdvojena punim trajanjem trudnoće. Zbog toga se Navještenje ponekad naziva i "proljetni Božić" ili početak otkupljenja, jer liturgijski kalendar njime otvara brojanje do Isusova rođenja. U nekim starim europskim tradicijama 25. ožujka je smatran i početkom nove kalendarske godine, upravo zbog svoje simboličke težine kao trenutka "početka" spasenja.

Povijest obilježavanja blagdana

Počeci slavljenja blagdana Navještenja sežu u 4. stoljeće, kada se u Jeruzalemu počeo obilježavati spomen na utjelovljenje. U 7. stoljeću blagdan se širi po cijeloj Crkvi, a u 8. stoljeću ustaljuje se pod latinskim nazivom Annuntiatio Domini, odnosno Navještenje Gospodinovo. Tijekom srednjeg vijeka blagdan postaje jedan od najvažnijih marijanskih datuma liturgijske godine, a njegovo je štovanje njegovano i u istočnim crkvama - u pravoslavlju se ubraja među dvanaest najvećih (velikih) blagdana crkvene godine. Blagdan je danas prisutan gotovo univerzalno kroz kršćanstvo: slavi se u Katoličkoj crkvi, pravoslavlju, luteranstvu i anglikanstvu, iako se pojedinosti liturgijskog ranga i datuma slavljenja mjestimično razlikuju.

Blagovijest u hrvatskoj tradiciji

U hrvatskom jeziku blagdan je poznat i pod starim nazivom Blagovijest, izveden iz riječi "blaga vijest" - radosna vijest koju je Marija primila. Naziv je duboko ukorijenjen u narodnoj i crkvenoj tradiciji te se u mnogim krajevima Hrvatske i danas koristi ravnopravno s nazivom Navještenje Gospodinovo. Brojne župe i crkve u Hrvatskoj nose ime Gospe od Navještenja ili Gospe Blagovjesti, a dan se obilježava svečanim misnim slavljima. Budući da svetkovina pada u korizmeno vrijeme, liturgijski propisi predviđaju da toga dana korizmeni značaj ustupa mjesto svečanijem, blagdanskom ozračju, u znak štovanja otajstva utjelovljenja.