Blagdan Pohoda Blažene Djevice Marije

Što evanđelje govori o pohodu

Događaj je zabilježen samo u Lukinu evanđelju (Lk 1, 39-56). Nakon navještenja, Marija je „u tim danima“ ustala i žurno otišla u gorski kraj, u grad Judin, gdje je živjela Elizabeta, njezina rođakinja, koja je bila u šestom mjesecu trudnoće s Ivanom Krstiteljem. Kad je Elizabeta začula Marijin pozdrav, dijete se u njezinoj utrobi uzbudilo od radosti, a Elizabeta je, ispunjena Duhom Svetim, glasno uskliknula: „Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje!“ Taj je uzvik ušao u molitvu Zdravomarijo. Na Elizabetine riječi Marija je odgovorila hvalospjevom Veličanje duše moje Gospodina, poznatim kao Magnificat, jednim od najstarijih kršćanskih himana.

Gdje se to dogodilo

Predaja mjesto susreta smješta u Ain Karim, selo nedaleko od Jeruzalema, gdje danas stoji crkva Pohođenja. Evanđelje ne navodi točan naziv mjesta, samo kaže da je riječ o „gradu Judinu“ u brdovitom kraju, no Ain Karim je od ranog kršćanstva prihvaćen kao lokacija štovanja, a danas se tamo nalaze dvije franjevačke svetinje vezane uz Elizabetu i Ivana Krstitelja.

Kako je blagdan nastao

Blagdan Pohoda uveo je u franjevačkom redu general reda Bonaventura 1263. godine, ponajprije kako bi se istaknulo dostojanstvo Marijina majčinstva. Papa Urban VI. proširio ga je 1389. na cijelu Crkvu, u trenutku kada je zapadna Crkva bila podijeljena velikom šizmom, s nadom da će zagovor Blažene Djevice pridonijeti jedinstvu. Datum 2. srpnja, na koji se blagdan dugo slavio, izabran je jer je padao osam dana nakon rođenja svetog Ivana Krstitelja, čime se zaokruživao slijed dvaju rođenja. Reforma liturgijskog kalendara iz 1969. premjestila je blagdan na 31. svibnja, u razmak između Navještenja (25. ožujka) i Rođenja Ivana Krstitelja (24. lipnja), tako da slijed sada prati stvarni tijek događaja iz evanđelja.

Zašto je ovaj susret važan

Teolozi u pohodu vide sliku Crkve koja donosi Krista drugima, ne izlaganjem nego jednostavnom prisutnošću i pomoći. Marija ne dolazi propovijedati, nego pomoći starijoj, trudnoj rođakinji, a upravo u tom gestu služenja Elizabeta prepoznaje da je pred njom majka Gospodinova. Magnificat, izgovoren u tom trenutku, jedna je od rijetkih dužih Marijinih izreka zabilježenih u evanđeljima i temelj je bezbrojnih crkvenih napjeva, od gregorijanskog korala do suvremenih skladbi.

Kako se blagdan danas obilježava

U hrvatskim se župama 31. svibnja često slavi kao zaključak svibanjskih pobožnosti Mariji, s večernjim procesijama i pjevanjem litanija Blažene Djevice Marije. U nekim je krajevima blagdan povezan i s prošnjom za rodnost polja, budući da pada u vrijeme kad se u poljodjelskom kalendaru očekuje rast usjeva. Marijina svetišta diljem svijeta, uključujući i hrvatska, ovaj datum često obilježavaju posebnim hodočasničkim misama posvećenim majkama i trudnicama.

Drugo otajstvo krunice

Pohod je drugo od radosnih otajstava krunice, molitve koja je stoljećima oblikovala pučku katoličku pobožnost i u kojoj se, uz Zdravomariju, ponavljaju baš one riječi koje je izgovorila Elizabeta. Time se svaki dan, u milijunima molitvi diljem svijeta, iznova oživljava taj susret dviju žena u brdima Judeje, iako većina onih koji krunicu mole to rijetko izričito povezuje s konkretnim mjestom i trenutkom iz evanđelja. Upravo ta ponavljana, gotovo nesvjesna prisutnost pohoda u svakodnevnoj molitvi pokazuje koliko je ovaj naizgled kratak biblijski prizor duboko utkan u kršćansku pobožnost, mnogo šire nego što bi se dalo zaključiti iz njegova skromnog mjesta u liturgijskom kalendaru.