Posveta rimskih bazilika svetog Petra i Pavla

Grobovi apostola

Prema staroj kršćanskoj predaji, potkrijepljenoj spisima crkvenih pisaca poput Euzebija i Tertulijana, apostoli Petar i Pavao mučenički su umrli u Rimu za vrijeme progona cara Nerona, sredinom 60-ih godina prvog stoljeća. Petar je, prema predaji, razapet naglavačke na brdu Vatikanu, u blizini cirkusa u kojem su kršćani javno pogubljivani, jer se smatrao nedostojnim umrijeti na isti način kao Krist. Pavao je, kao rimski građanin, pogubljen mačem izvan gradskih zidina, na cesti prema luci Ostiji. Njihovi su grobovi već u ranim stoljećima postali mjesta tajnog i javnog štovanja vjernika, unatoč stalnoj opasnosti od progona.

Prve bazilike

Kad je car Konstantin početkom četvrtog stoljeća, Milanskim ediktom 313. godine, kršćanstvu dao slobodu vjeroispovijesti, nad oba groba ubrzo su podignute velike bazilike. Bazilika svetog Petra izgrađena je na Vatikanskom brdu, izravno nad mjestom koje je arheološkim istraživanjima u dvadesetom stoljeću potvrđeno kao staro groblje u kojem se, prema predaji, nalazio i Petrov grob. Bazilika svetog Pavla izvan zidina podignuta je na cesti Via Ostiense, nad grobom apostola naroda, a poslije prošireno i obnovljeno za careva Teodozija i Valentinijana krajem četvrtog stoljeća, čime je postala jedna od najvećih crkava tadašnjeg kršćanskog svijeta.

Obje su bazilike stoljećima obnavljane i proširivane. Sadašnja bazilika svetog Petra, kakvu danas poznajemo, izgrađena je tijekom šesnaestog i sedamnaestog stoljeća, po nacrtima Bramantea, Michelangela i Berninija, na mjestu starije konstantinovske građevine koja je do tada bila trošna i premala za rastuće hodočasničke potrebe. Bazilika svetog Pavla izvan zidina teško je stradala u požaru 1823. godine, nakon čega je obnovljena u sadašnjem obliku, pritom vjerno čuvajući drevni raspored i posvetu istom apostolskom grobu.

Značenje spomendana

Datum 18. studenoga u rimskom liturgijskom kalendaru označava godišnjicu posvete obiju bazilika, obilježavanu zajednički od ranog srednjeg vijeka, iako su same posvete povijesno odvojeni događaji iz različitih stoljeća. Spomen nije vezan uz jednu povijesnu osobu ili čudo, nego uz same građevine kao trajno svjedočanstvo kontinuiteta vjere od apostolskog doba do danas - Crkva sagrađena doslovno nad grobovima onih koji su za nju položili život.

Hodočasničko značenje danas

Obje bazilike i danas su među najvažnijim hodočasničkim odredištima katoličkog svijeta, dio su tradicionalnog obilaska sedam rimskih crkava koji potječe iz srednjeg vijeka te sastavni dio hodočašća u jubilarnim, svetim godinama, kad hodočasnici prolaze kroz njihova sveta vrata. Bazilika svetog Petra ujedno je i najveća crkva na svijetu po unutarnjem prostoru te uobičajeno mjesto najvažnijih papinskih liturgija, dok bazilika svetog Pavla izvan zidina čuva, prema arheološkim istraživanjima objavljenima 2009. godine za pontifikata Benedikta XVI., sarkofag za koji se vjeruje da sadrži ostatke apostola Pavla, potvrđen radiokarbonskom analizom iz razdoblja prvog ili drugog stoljeća.

Spomen u širem kršćanskom kalendaru

Iako je blagdan u općem rimskom kalendaru danas neobvezni spomendan, u samom je Rimu i za hodočasnike koji dolaze u Vječni grad on prilika za poseban naglasak na temeljnoj ulozi apostola Petra i Pavla u oblikovanju rimske Crkve - Petra kao prvog među apostolima kojem je povjerena briga za cijelu Crkvu, i Pavla kao apostola naroda čije je misionarsko djelovanje odredilo širenje kršćanstva izvan židovske zajednice. Zajednička proslava njihove dvije bazilike time simbolički izražava jedinstvo apostolskog navještaja koji su, unatoč različitim putovima i, prema predaji, i povremenim nesuglasicama zabilježenim u Novom zavjetu, dijelili sve do mučeničke smrti u istom gradu.