Sveta Brigita, opatica

Podrijetlo u kneževskoj obitelji

Brigita je rođena 451. ili 452. godine u mjestu Faughart blizu Dundalka u irskom kraju Louth. Prema Katoličkoj enciklopediji, potjecala je iz kneževske loze: otac Dubhthach bio je poglavar u Leinsteru, dok je njezina majka, prema predaji, u očevu dvoru bila u položaju robinje. Takvo podrijetlo, između plemstva i neslobode, obilježilo je kasnije legende o njezinoj osjetljivosti za siromašne. Prema santiebeati.it, imala je samo oko šest godina kada je 461. godine umro sveti Patrik, čije je propovijedanje nekoliko desetljeća ranije pripremilo teren za njezino redovničko djelovanje.

Odabir redovničkog života

Brigita je odbila više dobrih bračnih ponuda i odlučila se posvetiti Bogu. Veo je primila od svetog Macaillea. Predaja joj pripisuje brojna čuda vezana uz dijeljenje hrane i pomaganje potrebitima u vrijeme gladi, no ta čudesa Crkva navodi kao dio pobožne predaje, ne kao povijesno utvrđene događaje.

Utemeljenje Kildarea

Sa sedam drugih djevica najprije se nastanila u podnožju brda Croghan Hill, a potom se preselila u Druim Criadh na ravnici Magh Life. Ondje je, prema predaji, pod velikim hrastom podigla samostan koji je postao poznat kao Cill-Dara, crkva hrasta, današnji Kildare, oko 468. godine. Osnovala je dvije zajednice, jednu za muškarce i jednu za žene, a za duhovnog vođu postavila je svetog Conletha.

Škola i rukopisi

Uz samostan se razvila i škola poznata po umijeću obrade metala i iluminacije rukopisa. Iz kildarske su radionice potekli ukrašeni rukopisi, među njima i takozvana Kildarska knjiga, koju je srednjovjekovni kroničar Giraldus Cambrensis opisao kao djelo iznimne ljepote.

Smrt, relikvije i štovanje

Brigita je umrla 1. veljače 525. u Kildareu, uz nju je pri smrti bio sveti Ninnidh, koji je nakon toga po predaji nosio nadimak Ninnidh Čiste Ruke. Pokopana je s desne strane glavnog oltara kildarske katedrale. Njezine su relikvije oko 878. godine, u vrijeme vikinških napada, prenesene u Downpatrick, a 1186. ponovno svečano pokopane. Brigita je postala zaštitnica Irske, gdje je poznata i kao Marija Gaela; brojna irska mjesta i danas nose njezino ime, a blagdan se slavi 1. veljače.

Poganska Irska prije Brigite

Brigita je odrastala u vrijeme kad je kršćanstvo u Irsku tek pristizalo, nekoliko desetljeća nakon misijskog djelovanja svetog Patrika. Predkršćanska irska kultura poznavala je božicu istog imena, Brigid, povezanu s vatrom, pjesništvom i plodnošću, štovanu osobito u proljeće. Mnogi povjesničari primjećuju da se dio narodnih običaja vezanih uz staru božicu - poput paljenja vatri i pletenja križeva od trstike o njezinu blagdanu 1. veljače - stopio sa štovanjem kršćanske svetice istog imena, što je uobičajena pojava u ranom irskom kršćanstvu koje se postupno nadovezivalo na postojeće narodne obrasce.

Zbog te isprepletenosti, dio suvremenih povjesničara s oprezom pristupa pojedinim legendama o Brigiti, smatrajući da su neke pripovijesti o njezinim čudima možda preuzete ili prilagođene iz starijih predaja. To, međutim, ne umanjuje činjenicu da je samostan u Kildareu, koji je ona utemeljila, doista postojao i bio jedno od najvažnijih redovničkih i obrazovnih središta rane irske Crkve.

Dvostruki samostan

Kildare je bio takozvani dvostruki samostan, zajednica u kojoj su živjele i redovnice i redovnici, ali pod jedinstvenim vodstvom. Takav je ustroj u ranom irskom kršćanstvu bio uobičajen i omogućavao je da se duhovno i gospodarsko vodstvo šire zajednice povjeri opatici, dok je biskup, u ovom slučaju sveti Conleth, obavljao liturgijske i sakramentalne dužnosti. Taj model pokazuje da su žene u ranoj irskoj Crkvi mogle imati znatan autoritet i utjecaj, neuobičajen za kasnija stoljeća. Talijanski izvor santiebeati.it navodi da je u srednjovjekovnoj Europi među irskim hodočasnicima kolala i kratka zazivna molitva „Santa Brigida, čuvaj nas na našem putu“, znak koliko se njezino štovanje proširilo daleko izvan Irske.