Sveta Frances Xaviera Cabrini, redovnica

Djetinjstvo u Lombardiji

Frances Xaviera Cabrini rođena je 15. srpnja 1850. u Sant'Angelo Lodigianu, malom mjestu u Lombardiji, kao najmlađe od trinaestero djece imućne poljoprivredne obitelji. Rano je ostala bez oba roditelja. Zbog slabog zdravlja odbijena je pri pokušaju ulaska u nekoliko redovničkih zajednica, što ju je duboko pogodilo, ali nije poljuljalo njezinu odluku da se posveti Bogu.

Nakon što joj je redovnički put bio zatvoren, stekla je učiteljsku diplomu i dvije godine radila kao zamjenska učiteljica u mjestu Vidardo. Ondje se izborila za poduku iz vjeronauka unatoč tadašnjoj državnoj zabrani, pokazujući već tada odlučnost koja će obilježiti cijeli njezin život.

Osnivanje reda

Godine 1880. osnovala je Misionarke Srca Isusova (Missionarie del Sacro Cuore di Gesu), uzevši redovničko ime Saverija u čast svetog Franje Ksaverskog, isusovačkog misionara. Njezin je san od početka bio misijski rad u Kini, prema kojem se dugo pripremala.

Vasa Kina su Sjedinjene Drzave

Kada je 1889. otišla u Rim tražiti odobrenje pape Leona XIII. za misiju u Kini, papa joj je uputio riječi koje su promijenile smjer njezina života: „Vaša Kina su Sjedinjene Države.“ Poslušna tom usmjerenju, iste je godine s pet sestara otputovala u New York, bez poznavanja engleskog jezika i gotovo bez sredstava, u grad gdje su talijanski iseljenici živjeli u velikoj bijedi i na rubu društva.

Djelo medu iseljenicima

Tijekom idućih dvadeset i osam godina Cabrini je osnovala mrežu sirotišta, bolnica, škola, kapela i pučkih kuhinja diljem Sjedinjenih Država i Južne Amerike. Neumorno je putovala, organizirala i financirala ustanove namijenjene ponajprije talijanskim doseljenicima, koji su u novoj domovini često nailazili na siromaštvo, iskorištavanje i predrasude. Njezin je rad obilježila izvanredna organizacijska sposobnost, unatoč krhkom zdravlju koje ju je pratilo cijeli život.

Smrt i kanonizacija

Umrla je 22. prosinca 1917. u Chicagu, tijekom jednog od svojih brojnih misijskih putovanja, pripremajući božićnu podjelu slatkiša djeci. Njezino je tijelo preneseno u New York, u kapelu današnje Mother Cabrini High School, gdje počiva i danas. Papa Pio XII. proglasio ju je svetom 7. srpnja 1946., čime je postala prva državljanka Sjedinjenih Američkih Država proglašena svetom.

Godine 1950. proglašena je nebeskom zaštitnicom svih iseljenika, a 1952. nazvana je „Talijanskom iseljenicom stoljeća“. Njezino djelo i danas nastavlja družba koju je osnovala, prisutna na više kontinenata, a njezin primjer ostaje snažan poticaj za brigu o migrantima i izbjeglicama u suvremenom svijetu.

Prepreke i upornost

Cabrinin put do osnutka reda nije bio lak. Nakon što ju je u mladosti odbio red kojemu se htjela pridružiti, lokalni je biskup, prepoznajući njezinu duhovnu snagu, potaknuo je da okupi vlastitu zajednicu žena posvećenu odgoju djece i skrbi za siromašne. Prve su se sestre okupile 1880. u Codognu, malom mjestu u Lombardiji, u skromnim uvjetima, bez financijskih sredstava, oslanjajući se gotovo isključivo na providnost i vlastitu upornost utemeljiteljice. Unatoč skromnim počecima, red se brzo širio, a Cabrini je pokazala izniman organizacijski i poduzetnički talent, rijedak medu redovnicama toga doba.

Amerika kao životno djelo

Njezin dolazak u New York 1889. godine bio je obilježen razočaranjem: newyorška je nadbiskupija, zbog nesporazuma u dopisivanju, u početku odbijala prihvatiti sestre, a stan koji im je bio obećan pokazao se neprikladnim. Umjesto da odustane, Cabrini je odmah počela tražiti rješenje, prosjačeći od vrata do vrata medu imućnijim talijanskim useljenicima i uskoro osnovala prvo sirotište u iznajmljenoj kući. Taj obrazac - brzo djelovanje unatoč preprekama - ponavljao se u svakome od gradova u kojima je poslije djelovala, od Chicaga i New Orleansa do Denvera, Seattlea, Buenos Airesa i Rio de Janeira.

Državljanstvo i naslijeđe

Iako rođena u Italiji, Cabrini je 1909. postala državljankom Sjedinjenih Američkih Država, što je poslije omogućilo da bude proglašena prvom američkom sveticom. Do trenutka njezine smrti 1917. godine družba koju je osnovala brojala je gotovo tri tisuće sestara i upravljala s preko šezdeset ustanova - bolnicama, školama i sirotištima - na tri kontinenta. Njezin se blagdan u Sjedinjenim Državama slavi 13. studenoga, dok se u općem rimskom kalendaru spominje na dan njezine smrti, 22. prosinca.