Sveta Ivana Orleanska, djevica

Seljanka iz Domremyja

Ivana se rodila između 1410. i 1412. u mjestu Domrémy u Champagni, kao najmlađe od petero djece u seljačkoj obitelji. Suvremenici su je opisivali kao dijete neobično ozbiljno za svoje godine, pobožno i povučeno. Odrastala je u vrijeme dugotrajnog Stogodišnjeg rata između Francuske i Engleske, kad je velik dio francuskog kraljevstva bio pod engleskom vlašću ili vlašću njihovih burgundskih saveznika.

Glasovi i poslanje

Prema vlastitom svjedočanstvu, Ivana je s otprilike trinaest i pol godina počela doživljavati ono što je nazivala svojim glasovima - nadnaravna iskustva koja je pripisivala svetom Mihaelu, svetoj Margareti i svetoj Katarini. Ti su je glasovi, prema njezinim riječima, postupno usmjeravali prema uvjerenju da je pozvana pomoći francuskom prijestolonasljedniku Karlu i osloboditi opsjednuti Orléans.

Oslobođenje Orléansa i kraljevo krunjenje

Nakon što je uspjela steći povjerenje Karla VII., Ivana je predvodila francuske snage do niza zapaženih pobjeda. U Orléans je ušla 30. travnja 1429., a već nekoliko dana poslije opsada koju su englezi držali oko grada bila je skinuta. Bila je ranjena strijelom, ali se oporavila. Vojni uspjesi kulminirali su krunidbom Karla VII. u Reimsu 17. srpnja 1429., čime je ispunjena središnja svrha njezina poslanja.

Zarobljeništvo i suđenje

Burgundske su je snage zarobile kod Compiègnea 24. svibnja 1430. i predale Englezima. Suđeno joj je pred biskupom Pierreom Cauchonom pod optužbom za herezu i čarobnjaštvo. Unatoč teškim uvjetima zatočeništva i pritisku ispitivanja, ustrajala je u svom svjedočanstvu da njezini glasovi dolaze od Boga.

Smrt i rehabilitacija

Spaljena je na lomači u Rouenu 30. svibnja 1431., ustrajavajući do kraja u tvrdnji da su njezini glasovi božanskog podrijetla. Dvadeset pet godina poslije, 1456., novo je suđenje poništilo prvotnu presudu kao nepravednu. Beatificirana je 1909., a svetom ju je proglasio papa Benedikt XV. 1920. godine. Njezin je lik otad nadahnuo brojne pisce, slikare, skladatelje i filmske redatelje, a danas je jedna od zaštitnica Francuske.

Pitanje glasova

Pitanje prirode Ivaninih glasova ostaje predmet rasprave i danas - povjesničari i teolozi različito tumače njezino iskustvo, od doslovnog prihvaćanja nadnaravnog podrijetla do psiholoških i kulturnih objašnjenja. Katolička je Crkva u postupku kanonizacije njezino svjedočanstvo prihvatila kao vjerodostojno unutar okvira njezine osobne vjere i djelovanja, ne izjašnjavajući se o svakoj pojedinosti kao dokazanoj činjenici, u skladu s uobičajenim oprezom kojim Crkva pristupa mističnim iskustvima.

Simbol otpora nepravdi

Iako je suđenje koje ju je osudilo na smrt kasnije proglašeno nevaljanim zbog brojnih postupovnih nepravilnosti i političkih pritisaka, Ivana je stoljećima ostala simbol otpora nepravednoj osudi i vjernosti vlastitom uvjerenju unatoč pritisku moćnih institucija. Njezin životni put, od seoske djevojke do vojne zapovjednice i, naposljetku, mučenice spaljene na lomači, ostao je jedan od najpoznatijih primjera u europskoj povijesti kako se osobno uvjerenje sukobljava sa silama vlasti.

Politička pozadina suđenja

Suđenje koje je Ivanu osudilo nije bilo samo crkveno pitanje hereze, nego i politički čin - engleska je strana, uz burgundske saveznike, imala jasan interes diskreditirati vojskovođu koja je preokrenula tijek rata u korist francuskog kralja. Biskup Cauchon, koji je predsjedao suđenjem, djelovao je pod snažnim engleskim utjecajem, što je kasnija rehabilitacijska istraga 1456. izričito navela kao jedan od razloga poništenja presude.