Sveta Julijana, djevica i mučenica

Legenda o zaručnici iz Nikomedije

Prema pobožnoj predaji koju je prenio i crkveni povjesničar Beda Časni, Julijana je rođena oko 285. godine u Nikomediji u Maloj Aziji, kao jedina kršćanka u obitelji privrženoj poganskim božanstvima. Njezin otac Afrikan već ju je, prema toj predaji, u devetoj godini obećao za suprugu uglednom senatoru Eleuziju. Kad je Julijana odrasla, odbila je brak sve dok se zaručnik ne pokrsti; on ju je zbog toga prijavio kao kršćanku, što je dovelo do njezina zatočeništva. U progonu za cara Maksimijana bila je, prema legendi, nakon strašnih mučenja obezglavljena oko 305. godine jer je odbila napustiti kršćanstvo i udati se za poganina.

Povijesna nesigurnost

Katolička enciklopedija upozorava da je poistovjećivanje ove Julijane s nikomedijskom mučenicom vjerojatno pogrešno: najstariji podatak govori da je umrla u blizini Napulja, a povezanost s Nikomedijom smatra se kasnijom, isključivo legendarnom dogradnjom priče. Jedini raniji zapis nalazi se u jednom rukopisu (Codex Epternacensis) uz datum 16. veljače u Jeronimovu martirologiju, dok pismo pape Grgura Velikog potvrđuje da je njezino štovanje uistinu bilo prisutno u okolici Napulja.

Prijenos relikvija

Prema predaji, plemkinja po imenu Sefonija prenijela je Julijanine posmrtne ostatke iz Nikomedije u Italiju, najprije u Pozzuoli. Odande su relikvije, prema stranici santiebeati.it, tijekom langobardske najezde oko 568. godine prenesene u Cumae radi sigurnosti, a konačno su 1207. godine premještene u Napulj, gdje se čuvaju i danas.

Štovanje i ikonografija

Kult svete Julijane osobito se snažno proširio u Nizozemskoj tijekom srednjeg vijeka. U zapadnoj se Crkvi njezin blagdan slavi 16. veljače, a u istočnoj, bizantskoj tradiciji 21. prosinca. U umjetnosti se prikazuje s palmom, znakom mučeništva, a često i s okovanim krilatim đavlom kojeg vodi na lancu ili s prizorima mučenja poput vješanja za kosu - motivi koji potječu iz legendarnih priča o njezinim duhovnim borbama tijekom tamnovanja.

Zašto je zabuna nastala

Katolička enciklopedija ističe da je izvorna, povijesno vjerojatnija Julijana štovana u okolici Napulja, dok je legenda o zaručnici iz Nikomedije nastala odvojeno, vjerojatno kao pripovijest o drugoj mučenici sličnog imena i sudbine. Tijekom srednjeg vijeka, kada su se štovanja pojedinih svetaca širila prepisivanjem i prevođenjem starijih tekstova, lako je dolazilo do stapanja dviju različitih predaja u jednu priču - proces koji su suvremeni istraživači hagiografije prepoznali tek podrobnijom usporedbom najstarijih sačuvanih izvora.

Takav slučaj nije usamljen: slična se zabuna između više osoba sličnog imena i sudbine javlja i kod drugih ranih mučenica, što otežava pouzdano rekonstruiranje njihovih životopisa i objašnjava zašto se u različitim tradicijama iste svetice pripisuju različiti datumi, mjesta i pojedinosti mučeništva.

Julijana u srednjovjekovnoj pobožnosti

Bez obzira na povijesnu nesigurnost, lik svete Julijane koja se bori protiv zloduha uz pomoć vjere postao je omiljena tema srednjovjekovnih propovijedi i umjetničkih prikaza, osobito u Nizozemskoj i Njemačkoj, gdje se njezin kult posebno snažno razvio. Njezina je priča služila kao poučan primjer postojanosti u iskušenju, neovisno o tome koliko je od pripovijesti povijesno utemeljeno, a koliko je nastalo kao pobožna pouka za vjernike.

Julijana u srednjovjekovnoj knjizi

Priča o Julijaninu sukobu sa zloduhom nadahnula je i poznati srednjoengleski tekst iz kruga takozvanih Katherine Group, zbirke životopisa svetih djevica namijenjenih redovnicama, što pokazuje koliko je njezin lik bio cijenjen kao uzor duhovne borbe u kasnosrednjovjekovnoj Engleskoj, uz spomenuto štovanje u Nizozemskoj i Njemačkoj.

Bez obzira na to koliko je od predaje povijesno točno, njezino ime i danas podsjeća na mnoštvo ranih mučenica čije se štovanje sačuvalo dulje od pouzdanih zapisa o njihovu životu, te na način na koji je srednjovjekovna pobožnost gradila svoje uzore od djelića sačuvane povijesti i puno više pobožne mašte.