Sveta Katarina Aleksandrijska, djevica i mučenica

Predaja o učenoj djevojci

O svetoj Katarini Aleksandrijskoj povijesno se zna vrlo malo, gotovo ništa pouzdano. Njezin lik dolazi iz pobožne predaje koja se počela širiti tek stoljećima nakon vremena u koje se smješta njezina smrt, prema predaji između 305. i 310. godine, u doba progona kršćana pod carem Maksiminom Dajom, koji je 305. godine imenovan upraviteljem Egipta i Sirije. Prema toj predaji, Katarina je bila osamnaestogodišnja plemkinja iz Aleksandrije, grada poznatog po svojoj knjižnici i učenosti, koja je javno prigovorila caru zbog progona kršćana i odbila sudjelovati u žrtvovanju poganskim božanstvima.

Rasprava s filozofima

Predaja pripovijeda da je Maksimin protiv nje poslao skupinu od pedesetak poganskih filozofa i retoričara da je nadjačaju u javnoj raspravi i tako je odvrate od vjere. Umjesto toga, Katarina ih je, prema legendi, svojom mudrošću i poznavanjem Svetog pisma sve obratila, zbog čega su potom, na carevu zapovijed, pogubljeni spaljivanjem. Nakon toga uslijedilo je Katarinino bičevanje i tamnovanje, tijekom kojega je, prema istoj predaji, obratila i caricu Maksiminovu suprugu te vojnog zapovjednika po imenu Porfirije, koji su zbog toga također mučenički stradali. Car joj je navodno ponudio i brak, koji je ona odbila, ustrajavajući u posvećenosti Kristu.

Kotač i mučeništvo

Katarina je potom osuđena na smrt na velikom zupčastom kotaču s oštricama, posebno izrađenom spravom za mučenje, no predaja kaže da se kotač pri njezinu dodiru čudom raspao i ranio neke od nazočnih. Naposljetku je pogubljena odrubljivanjem glave mačem. Zlatna legenda i slični srednjovjekovni tekstovi navode da su anđeli njezino tijelo prenijeli na goru Sinaj, na vrh koji se otad naziva Gebel Katherin, gdje je kasnije podignut pravoslavni samostan koji do danas nosi njezino ime i čuva njezine navodne relikvije. Suvremeni povjesničari upozoravaju da ni najraniji hodočasnički zapisi s Sinaja ne spominju taj navodni prijenos tijela, što ozbiljno dovodi u pitanje povijesnu vjerodostojnost cijele pripovijesti, uključujući i samo postojanje Katarine kao povijesne osobe.

Kult i upitna povijesnost

Unatoč nesigurnoj povijesnoj podlozi, Katarina je u srednjem vijeku postala jedna od najpopularnijih svetica zapadnog kršćanstva, ubrajana među takozvanih četrnaest svetih pomoćnika kojima se pribjegavalo u nevoljama. U francuskim je biskupijama njezin blagdan sve do 17. stoljeća bio zapovjedan blagdan, a njezino se ime pojavljivalo i u glasovima koje je, prema vlastitom svjedočanstvu, čula sveta Ivana Orleanska. Od 18. stoljeća, kada su crkveni autori počeli sustavno propitivati pouzdanost srednjovjekovnih legendi, njezino je liturgijsko štovanje postupno slabilo - 1969. godine uklonjena je s općeg rimskog kalendara, da bi 2002. papa Ivan Pavao II. njezin spomen vratio kao neobavezan, upravo zbog trajne popularnosti njezina kulta među vjernicima diljem svijeta.

Zaštitnica učenih

Katarina je postala zaštitnica mladih žena, studentica, kolara i tkalja - zbog kotača mučenja koji je poslužio i kao simbol vatrometnog „katarinskog kotača“ - te teologa, filozofa i propovjednika koji traže prosvjetljenje uma. Njezino ime i danas nose brojne škole i sveučilišne ustanove diljem Europe, a njezin je lik čest motiv u umjetnosti, od bizantskih ikona do renesansnog slikarstva, obično prikazan s kotačem i mačem kao znakovima mučeništva te s knjigom kao znakom učenosti.

Samostan svete Katarine na Sinaju

Samostan koji od srednjega vijeka nosi njezino ime, podignut na mjestu starijega utvrđenoga samostana kojega je u 6. stoljeću dao sagraditi bizantski car Justinijan u podnožju gore Sinaj, danas je jedan od najstarijih neprekidno naseljenih kršćanskih samostana na svijetu i čuva iznimno bogatu zbirku rukopisa i ikona. Hodočasnici su njegove redovnike od srednjeg vijeka nazivali čuvarima Katarininih relikvija, a njezine su navodne kosti, po predaji sačuvane u posebnom kovčegu, postale cilj hodočašća iz cijele Europe, osobito u doba križarskih ratova, kada su vitezovi s puta u Svetu zemlju svraćali na Sinaj odati joj počast.