Sveta Klara Asiška, djevica

Kći ugledne obitelji Scifi

Klara je rođena 1194. godine u Asizu kao najstarija kći Favarona Scifija, grofa od Sasso-Rossa, pripadnika stare i imućne rimske plemićke loze koja je posjedovala palaču u samom Asizu i utvrdu na obroncima gore Subasio. Njezina majka, blažena Ortolana, potjecala je iz ugledne obitelji Fiumi i bila poznata po pobožnosti i hodočašćima, uključujući put u Svetu zemlju, što je u Klari od malena njegovalo sklonost prema molitvi i skromnosti neuobičajenu za djevojku iz njezina društvenog sloja.

Susret s Franjom Asiškim

Kad je imala osamnaest godina, Klara je čula Franju Asiškog kako propovijeda u crkvi San Giorgio, a njegov je poziv na potpuno siromaštvo i doslovno nasljedovanje evanđelja duboko odjeknuo u njoj. Prema predaji, potajno je zatražila susret s Franjom i zamolila ga da joj pomogne živjeti po uzoru na sveto Evanđelje, na što je on, prepoznavši ozbiljnost njezina poziva, pristao je voditi na putu koji je zahtijevao potpun raskid s dotadašnjim životom.

Bijeg iz obiteljskog doma

Na Cvjetnicu 1212. godine Klara je, prema dogovoru s Franjom, noću napustila obiteljsku kuću kroz sporedna vrata te se pridružila franjevačkoj zajednici u crkvici Porcijunkuli, gdje joj je Franjo ošišao kosu u znak posvete Bogu. Njezina je obitelj isprva pokušala silom vratiti kćer kući, smatrajući takav korak sramotom za plemićku lozu, no Klara je odlučno odbila, tražeći utočište kod oltara, čime je pokazala odlučnost koja je obilježila cijeli njezin daljnji život.

Samostan San Damiano i klarise

Franjo je Klaru najprije privremeno smjestio kod benediktinki, a potom je oko 1212. do 1215. godine utemeljio zajednicu pri crkvici San Damiano, malom svetištu izvan Asiza koje je i sam obnovio prije nego što je posve prihvatio poziv na propovijedanje. Ondje se oko Klare okupila skupina žena, njezinih sestara i sunarodnjakinja, koje su prihvatile isti oblik radikalnog siromaštva i klauzure, to jest trajnog boravka unutar samostanskih zidina, red koji je s vremenom postao poznat kao klarise ili Siromašne gospe.

Borba za povlasticu siromaštva

Klara je gotovo četrdeset godina, sve do smrti, vodila samostan kao opatica te se ustrajno borila da njezinoj zajednici bude dopušteno živjeti u potpunom, kolektivnom siromaštvu, bez ikakvog vlasništva, čemu se protivio kardinal Ugolino svojim pravilom iz 1219. godine koje je dopuštalo zajedničko posjedovanje dobara. Klara nije popuštala, te je 1228. godine izborila takozvani Privilegium paupertatis, Povlasticu siromaštva, kojom je njezinoj zajednici zajamčeno pravo da ne posjeduje ništa, a konačno pravilo, oblikovano prema njezinim željama, papa Inocent IV. potvrdio je tek nekoliko dana prije njezine smrti.

Smrt i nasljeđe

Klara je umrla u San Damianu 11. kolovoza 1253. godine, ubrzo nakon što je dobila vijest o potvrdi svojeg pravila. Kanonizirana je već 1255. godine, samo dvije godine nakon smrti, a njezino je prijateljstvo s Franjom Asiškim, dokumentirano u njihovoj uzajamnoj duhovnoj podršci tijekom cijeloga zajedničkog djelovanja, ostalo jedan od najpoznatijih primjera duhovnog prijateljstva u povijesti Crkve, u kojemu se dvoje ljudi različitih puteva zajednički drže istog ideala evanđeoskog siromaštva.

Zaštitnica televizije

Klara je 1958. godine proglašena zaštitnicom televizije, odluka koja na prvi pogled iznenađuje s obzirom na to da je živjela stoljećima prije njezina izuma, no obrazložena je predajom prema kojoj je jedne Božićne noći, preteška bolesna da bi prisustvovala misi u kapeli, na zidu svoje sobe u San Damianu vidjela i čula slavlje koje se odvijalo daleko od njezina kreveta, kao da joj je preneseno na daljinu. Ta epizoda, zabilježena u postupku njezine kanonizacije kao svjedočanstvo o posebnoj milosti, poslužila je Crkvi kao simboličan temelj za njezino zaštitništvo nad novim medijem koji prenosi slike na daljinu.